Restaurirana SENZACIJA MEĐU GREDAMA postala dio stalnog postava Muzeja grada Trogira!

 

 Mađar u Trogiru kupio palaču, pa među gredama otkrio senzacionalno blago!; SENZACIJA U TROGIRU: Mađar kupio palaču i pri adaptaciji među stropnim gredama pronašao pravo blago; Kupio kuću u Trogiru i našao neprocjenjivo skriveno blago; Mađar u Trogiru kupio palaču, pa među gredama otkrio senzacionalno blago! tek su neki od naslova iz listopada 2016. godine kada je u kući na Obrovu, nekoć u vlasništvu obitelji Barbieri, pronađen - među ostalim i - kasnogotički strop sa 10 sačuvanih oslikanih stropnih pločica s prikazima različitih alegorijskih figura. 

Zašto se vraćamo na ovu temu danas, u listopadu 2020. godine, četiri godine nakon senzacionalnog otkrića? Upravo su spomenute pločice postale novi dio stalnog postava Muzeja grada Trogira! 

Nakon što ih je Muzeju darovao sadašnji vlasnik kuće, Tamas Aron Veress iz Mađarske, a one postale dio Zbirke srednjovjekovne kulturne povijesti, tijekom 2018. godine su restaurirane, a od nedavno u svoj svojoj ljepoti predstavljene u stalnom postavu Muzeja grada Trogira (gdje ih možete razgledati prema sljedećem radnom vremenu).

 

 

Prikaz zaglavnih pločica iz kuće Barbieri, ilustriran naslovom i podnaslovom članka iz Slobodne Dalmacije detaljno razgledajte na instagramu @trogirmuseum

 

"Na restauraciji zaglavnih ploča radila je Ružica Ercegovac, konzervatorica-restauratorica Restauratoskog odjela u Splitu Hrvatskog restauratorskog zavoda. Pojedine ploče toliko su oštećene da se prikaz na njima teško razaznaje. Ipak, na pojedinima su vidljivi alegorijski prikazi nade, pravde, pravednosti, istine, vjernosti i snage. Prikazane su u liku žene, odjevene u haljinu, duge raspuštene kose s atributima. Trenutno su ploče izložene u vitrini, no planirano je njihovo izlaganje na drvenoj konstrukciji koja bi imitirala strop kuće u kojoj su pronađene", navodi muzejska savjetnica dr. sc. Fani Celio Cega, voditeljica Zbirke srednjovjekovne kulturne povijesti i ravnateljica Muzeja grada Trogira, te nastavlja:

 "Drveni kasetirani kasnogotički strop sa zaglavnim stropnim oslikanim pločicama predstavlja rijetko otkriće u Trogiru.  Ostaje otvorenim pitanje hoće li se i u susjednom prostoru pronaći nastavak s obzirom na to da je kuća više puta bila pregrađena... upitno je također radi li se ovdje o palači, kako se navodi u ranijim medijskim objavama. Usporedbe radi, na Cresu, u palači Petris – Moise pronađen je renesansni strop sa sačuvanim oslikanim stropnim pločicama. U Papalićevoj palači u Splitu, danas Muzeju grada Splita, na prvom katu gotički je strop na kojemu su prigodom sanacije pronađeni tragovi boje na zaglavnim pločama te letvice s cvjetnim uzorkom. Na oslikane stropne pločice nailazimo u mnogim palačama i kućama središnje Europa nastale u vremenu od 14. do 16. stoljeća ali su kod nas vrlo rijetko ostale sačuvane." 

 

Obitelj Barbieri - kojima je kuća u kojoj su pronađene stropne pločice prvotno pripadala - spominje se u Trogiru od 17. stoljeća. Prvi Barbieri bio je Ivan Franjo Barbieri, brešanski plemić iz Splita koji je oženio Jakovicu Mazzarello, prema pisanju pok. Mladena Andreisa.

 "Barbierovi su u Trogiru živjeli do 20. stoljeća na više lokacija. Posljednja kuća Barbieri u kojoj su živjela braća Barbieri je stambena trokatnica s potkrovljem, predvorjem i bunarom s poslovnim prostorom koja se nalazi na glavnom gradskom trgu, vidljiva i u starom austrijskom katastru. U njoj je  živio sudac Barbieri, svjedok anarhije u Trogiru 1797. izazvane padom aristokratske vlade u Veneciji (o kojoj je već bilo riječi na našem blogu - pod naslovom Jedno arhaično anarhično trogirsko Tijelovo).  Na pročelju ove kuće i danas je vidljiv kameni poštanski sandučić, dio poštanskog ureda u prizemlju u kojemu su radile sestre Barbieri. Muzej grada Trogira  2014. godine došao je u posjed arhivskog fonda obitelji Sentinella čiji pojedini članovi danas  žive u kući Barbieri, među kojima se nalaze i pojedini spisi vezani za Barbierove.", navodi dr. sc. Fani Celio Cega.

Nadamo se da ćete sa zanimanjem i radošću doći u Muzej grada Trogira razgledati izložene stropne pločice, kao i nedavno darovani namještaj obitelji Mavretić. Veselimo se vašem dolasku i zahvaljujemo što ćete podijeliti ovu informaciju s prijateljima na društvenim mrežama:

Hvalevrijednim darovanjem braće Svilan obogaćen fundus Muzeja grada Trogira!

 

 

 Zahvaljujući braći Vjekoslavu i Sibilu Svilan, sinovima nedavno preminulog Mirka Svilana, fundus Muzeja grada Trogira obogaćen je vrijednom donacijom namještaja, slika i uporabnih predmeta obitelji Mavretić, od kojih je većina oplemenila stalni postav Muzeja grada Trogira!

 

 

Novosti u stalnom postavu Muzeja grada Trogira: namještaj obitelji Mavretić

 

Pok. Mirko Svilan u listopadu 2017. godine Muzeju grada Trogira darovao je portret Antuna Mavretića, portret njegove sestre te odlikovanje pape Pia IX. (o čemu možete čitati OVDJE). Još ranije, 2012. godine Muzej i g. Svilan započeli su razgovarati o darovanju namještaja, što je zahvaljujući dobroj volji njegovih sinova ostvareno ove, 2020. godine. Detalje o ovom vrijednom darovanju kao i o obitelji Mavretić kojoj su darovani predmeti prvotno pripadali saznajte u nastavku...

Novosti u stalnom postavu Muzeja grada Trogira: namještaj obitelji Mavretić

Prema  istraživanjima dr. sc. Fani Celio Cega, voditeljice Zbirke novovjekovne kulturne povijesti, Antun Mavretić pripadnik je istaknute i bogate građanske obitelji koja se u Trogiru spominje od 18. stoljeća. Prvi se spominje Karlo Mavretić koji je 1723. godine vjenčao Ružu Cazzalo te sagradio  kuću u predjelu Pasike 1784. godine o čemu svjedoči natpis na njenom pročelju. Tijekom 19. stoljeća, za načelnika Antonia Garagnin – Fanfogne, Antun je obnašao dužnost općinskog savjetnika te je, među ostalim, vodio radove na obnovi crkve sv. Mihovila 1862. godine, koja se nalazila u blizini njegovih posjeda. Po smjeni načelnika Gragnin - Fanfogne 1864. za načelnika je predložen Antun Mavretić, što je on odbio.  U austrijskom katastru 1830. spominje se poduzetnik Antun Mavretić koji je imao svoju uljaru, kuću za iznajmljivanje te kuću, dvokatnicu u kojoj je stanovao. Također se spominju Roza i Elena Mavretić koje su u suvlasništvu u blizini Antunove kuće, posjedovale dvokatnicu za stanovanje. Papa Pio IX 1868. godine odlikovao je Antuna Mavretića ordenom sv. Silvestra za njegove zasluge. Odlikovanje koje se čuva u Muzeju grada Trogira, restaurirano je 2019. godine. 

 

 

    Nova donacija obuhvaća  namještaj spavaće sobe i salona s pojedinim uporabnim predmetima  koji  uglavnom pripadaju razdoblju 19. stoljeća. Donirani namještaj spavaće sobe sastoji se od ormara, jednog kreveta i noćnog ormarića. Namještaj za opremu salona sastoji se od bidermajerskog naslonjača – sofe s pripadajućih 6 sjedalica, nekoliko stolova različite namjene, ogledala od kojih je jedno s pozlaćenim a drugo s drvenim okvirom te kredenaca iz različitih vremenskih razdoblja (18./19. st.). Od uporabnih predmeta izdavajamo  uljanicu – lucernu s priborom, vaze, bocu s cvijećem, staklena zvona unutar kojih su vaze ispunjene cvijećem, zavjesnice, pribor za pisaći stol..., jedan svežanj arhivskog gradiva te ulje na platnu s motivom šumskog pejzaža, na kojemu je kao autor potpisan Carlo L.  

 

 

 

 

Sav darovani namještaj, do preseljenja u Ičiće gdje je pok. Mirko živio, nalazio se u stanu Svilan u Trogiru, u palači Ćipiko gdje je obitelj živjela. Osobno sam, sama ili sa svojim kolegicama i kolegama, posjećivala pok. Milicu, Mirkovu majku, i sjećam se ove sobe, s koliko ju je ljubavi ona održavala i pokazivala svima, prisjeća se dr. sc. Celio Cega, voditeljica Zbirke novovjekovne kulturne povijesti unutar koje su darovani predmeti registrirani.

 

Ovom prigodom zahvaljujemo braći Svilan, Vjekoslavu i Sibilu, koji su odlučili ove predmete darovati Muzeju grada Trogira te na taj način obogatili njegov fundus, kao i stalni postav. Vjerujemo da će naše oduševljenje i zahvalnost dijeliti mnogi Trogirani, kao i posjetitelji Muzeja grada Trogira.

Podsjećamo, od listopada do svibnja stalni postav Muzeja grada Trogira može se razgledati od ponedjeljka do petka od 9:00 do 14:00 sati.

Nadamo se da ćete podijeliti ovu lijepu vijest 

s prijateljima na društvenim mrežama.

Novim darovanjem obogaćena Zbirka novovjekovne kulturne povijesti Muzeja grada Trogira

Zbirka novovjekovne kulturne povijesti Muzeja grada Trogira prošli je tjedan obogaćena još jednim vrijednim darovanjem! Trogiranin Mirko Svilan darovao je Muzeju grada Trogira portret brata i sestre Mavretić iz 19. stoljeća te odlikovanje pape Pia IX iz 1868. godine. 

Naime, Mirko Svilan nasljednik je dijela ostavštine obitelji Mavretić koja se spominje u Trogiru od 18. stoljeća. Prvi Mavretić u Trogiru bio je Karlo koji se vjenčao s Ružom Cazzalo i 1784. godine sagradio kuću u trogirskim Pasikama. Jedan od dvaju Muzeju darovanih portreta prikazuje Antuna Mavretića koji je tijekom 19. stoljeća, za vrijeme načelnika Antonia Garagnin - Fanfogne, obnašao dužnost općinskog savjetnika i, među ostalim, vodio radove na obnovi crkve sv. Mihovila 1862. godine. I autrijski katastar  iz 1830. spominje Antuna Mavretića te navodi da su u njegovom vlasništvu uljara, kuća za iznajmljivanje te kuća u kojoj je stanovao. Antuna Mavretića je 1868. godine papa Pio IX odlikovao ordenom sv. Silvestra koji je zahvaljujući ovom darovanju također postao dio Zbirke novovjekovne kulturne povijesti Muzeja grada Trogira.

Portret Antuna Mavretića prikazuje muškarca sa zaliscima u zrelim godinama odjevenog u tamni sako, ispod kojeg se nazire prsluk, bijelu košulju s tamnom vrpcom oko vrata svezanom u čvor i smeđe hlače. Od nakita, na ovom ulju na platnu Marie Tagliapetra, uočava se lanac za džepni sat i prsten na jednoj te štap u drugoj ruci. Drugi darovani portret portret je Antunove sestre na kojem je prikazana gospođa odjevenu u tamnu haljinu visokog ovratnika ukrašenog kopčom i maramom. Kosa joj je visoko podignuta i ukrašena bisernom iglom, dok su joj uši ukrašene naušnicama. Sliku je 1890. godine naslikao Fr. Haller. Oba su portreta poznata u literaturi - o njima su pisali akademici Kruno Prijatelj i Radoslav Tomić.

Ovom prilikom zahvaljujemo g. Mirku Svilanu na velikodušnoj donaciji i ukazanom povjerenju!

G. M. Svilan uručio je donaciju F. Celio Cega,ravnateljici Muzeja grada Trogira i kustosici A. Bilić Petričević

"Di smo bili, šta smo radili?" | 2016. godina u Muzeju grada Trogira

Još smo jednu godinu predali povijesti na čuvanje, a u njoj ostavili pohranjenu 21 izložbu, 27 posebnih događanja i 26 pedagoških radionica (a koliko smo tek uspomena stvorili i pohranili u riznicu sjećanja!).

Prisjetimo se, pod prigodnim naslovom "Di smo bili, šta smo radili 2016.?", što se događalo u Muzeju grada Trogira i što vam je,
prema našim statističkim podatcima, bilo najzanimljivije tijekom prošle godine:

Prije svega spomenimo neke važne manifestacije u kojima sudjelujemo već godinama... Obilježili smo Noć i Dan muzeja, Festivalom povijesti - Kliofestom Dan povijesti, a petom FESeTemanom trogirskoga libra i Dan hrvatske knjige. Prisjetili smo se i nekih obljetnica - prije 745 godina se prvi put spomenula najstarija hrvatska ljekarna - ona u Trogiru, prije 350 godina objavljena je Lucićeva De Regno Dalmatiae et Croatiae, a u svojoj 53. godini djelovanja (pedesetoj otkad smo otvoreni za javnost!) obilježili smo i 100-tu obljetnicu rođenja prvog ravnatelja Muzeja grada Trogira Mirka Slade – Šilovića.

Prošlu su muzejsku godinu obilježila i arheološka istraživanja – spomenimo samo da je naša arheologinja sa suradnicima obavila spasilačko istraživanje dijela rimskodobnog gradskog groblja u ulici Put Dragulina gdje je istražila 41 grob iz vremena od sredine 1. do sredine 2. st. u kojima je pronašla stotinjak uporabnih predmeta! Nakon toga  posvetila se zaštitnom istraživanju arheološke i tradicijske baštine na trasi izgradnje pristupnih cesta za most kopno – otok Čiovo, u istočnom dijelu Malog polja te na predjelima Gradina i Osoje s južne strane Miševca na Čiovu. Najznačajnije je otkriće nalazišta koje, prema prvim analizama brojnog kamenog oruđa prikupljenog istraživanjem, datira iz vremena prijelaza srednjeg u gornji i gornji paleolitik (oko 35 – 10 000 pr. Kr.), što je uz Mujinu pećinu u Labinu najstariji trag ljudskog boravka i naseljavanja užeg trogirskog područja!

Muzejske zbirke popunjene su kako predmetima s terenskih istraživanja, tako i darovanim predmetima i umjetninama: od obitelji Guina dobili smo 91 komad kovačkog alata od kojeg je dio izložen u stalnom postavu etnografske zbirke, obitelj Pjera Skrivanelija darovala nam je portret Grete Gjanković koji je naslikala naša Cata Dujšin Ribar, a koji je izložen u istoimenoj Galeriji u okviru Muzeja grada Trogira. Ante Vukić darovao nam je sedam ulja na platnu (o čemu detaljnije uskoro!), Petar Jakelić umjetničku sliku „Žene“ kao i prva izdanja časopisa „Izvor“, Ljerka Vladović darovala je Muzeju grada Trogira jedan od svojih kolaža, Goran Jeličić dva crteža, a Maja Maljković jednu umjetničku fotografiju čime su obogatili zbirku suvremene umjetnosti. Prof. Ivo Delalle darovao nam je veoma zanimljivu arhivsku građu... Ne zaboravimo da je restauriran Kraljski Dalmatin!

Od 20 izložbi održanih u Muzeju grada Trogira (+ jedne koja je gostovala u Hotelu Medena na simpoziju SORTA 2016.) najposjećenija je bila izložba Ide bojna... 25 godina posli - u povodu 25. obljetnice 2. bojne Kralj Tomislav 114. brigade HV-a, dok su po broju posjetitelja drugo i treće mjesto zauzele izložbe Međunarodni susreti slikara i kipara u Hotelu Medena te Slike i crteži Petra Jakelića.

Naša je muzejska pedagoginja osmislila ukupno 26 pedagoških radionica održanih uglavnom u Muzeju grada Trogira, ali i u OŠ Majstora Radovana, OŠ Ivana Duknovića, PŠ Vrsine te DV Maslina. Najveći je interes vladao za radionicu Bliži nam se... čija su dostupna mjesta potpuno popunjena u samo sat vremena! (Uskoro u okviru pedagoške djelatnosti kreće jedan iznimno zanimljiv projekt... zato nas svakako nastavite pratiti...) ;)

Pet se posebnih događanja posebno istaknulo zbog svoje velike posjećenosti – prvo mjesto prema broju posjetitelja zauzela je Noć muzeja, drugo mjesto Mali božićni koncert GŠ Josipa Hatzea PO Trogir dok treće mjesto s jednakim brojem posjetitelja dijele promocija dokumentarnog filma „Klapa o´ moga Trogira“ te predstavljanja knjiga: Ivo Babić: Trogir – grad i spomenici te Duško Geić: Manistre i boba.



U tiskovinama i na internetskim portalima Muzej grada Trogira spomenut je 545 puta, a brojna su bila gostovanja djelatnica Muzeja u radijskim i televizijskim emisijama, od čega izdvajamo uživo javljanje za Dobro jutro Hrvatska s temom darovanja kovačkog alata te prilog u središnjem Dnevniku HRT-a s temom MuseumWeek.

Na blogovima muzejgradatrogira.blogspot.hr i trogirtimetravel.blogspot.hr objavljeno je 55 postova, od kojih ste najviše čitali:

-  65|365 izložba fotografija Maje Maljković u Muzeju grada Trogira
-  Otkriće rimske nekropole | izuzetno važno i jedinstveno otkriće: u Trogiru pronađen segment nekropole iz 1. stoljeća
-  Otkrivamo skrivenu priču petorke s Batarije | čitaj fotografiju (1)

Voljeli ste biti i na našim Facebook stranicama na kojima smo za vas pripremili 260 različitih objava, a vi ste nas za to nagradili povećanjem ukupnog broja likeova naših stranica tako da vas sada tamo brojimo ukupno 1964 na Facebook stranici Muzej grada Trogira te 912 na stranici Trogir Time Travel (što je povećanje za 297, odnosno za 373 člana naše online zajednice u odnosu na godinu ranije!). Opet su vas najviše zanimale fotografije i to one nove – s otvaranja izložbi i pedagoških radionica, ali i one stare i rijetke – s prikazima Trogira kakav je bio nekad. 

Bilo je uistinu nezaboravnih trenutaka (i online i offline)!

Hvala vam na njima!

Nadamo se da će 2017. godina biti još uspješnija te da ćemo je provesti u dobrom društvu s vama – našim dragim prijateljima, suradnicima, suorganizatorima i – šećer na kraju – posjetiteljima! Krećemo već uskoro – s Noći muzeja 2017. koja će se održati u petak, 27. siječnja...

GRETA GJANKOVIĆ USELILA U GALERIJU CATE DUJŠIN RIBAR | obitelj Pjera Skrivanelija darovala Muzeju grada Trogira djelo C. Dujšin Ribar

Cata Dujšin Ribar: Portret Grete Gjanković u Galeriji Cate Dujšin Ribar - Muzej grada Trogira | foto: M. Maljković

Cata Dujšin Ribar (Trogir, 17.10.1897. – Zagreb, 8.9.1994.), slikarica bogatog društvenog života prijateljevala je s Ivanom Meštrovićem, Emanuelom Vidovićem, Belom i Miroslavom Krležom, Brankom Gavellom, ... Vrlo bliska Catina prijateljica bila je i gospođa Greta Gjanković.

Vrsna portretistica kakva je bila, Cata je naslikala cijeli niz ljudslih lica – što poznatih što nepoznatih... a sredinom 20. stoljeća naslikala je i svoju dugogodišnju prijateljicu, spomenutu gospođu Gretu te joj taj portret poklonila.

Cata Dujšin Ribar: Portret Grete Gjanković | foto: M. Maljković - Muzej grada Trogira

Niz godina slika je pripadala obitelji Pjera Skrivanelija, čija je Greta bila kuma. Ova je obitelj velikodušno darovala ovaj portret Muzeju grada Trogira koji ga je izložio u Galeriji Cate Dujšin Ribar.

Tako je Dubrovčanka gospođa Greta Gjanković pronašla svoje mjesto u Trogiru, uz Catine pejzaže, autoportrete i portrete nepoznate žene (oko 1920.), tete Jele (1936.), Glumice (1960.), Dubravka Dujšina (1946.)  Nikice Tomasseo (oko 1918.),  Moje prijateljice (1960.),Udovice (1968.)...

 Novi portret u Galeriji Cate Dujšin Ribar možete doći razgledati svaki dan - radno vrijeme Muzeja grada Trogira tijekom srpnja i kolovoza je 09:00 – 12:00 te 18:00 – 21:00.

Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Niki i cijeloj obitelji Pjera Skrivanelija na darovanju i ukazanom povjerenju!

________________________________________

"Ona svjesno neće lice rastrgano pretjeranim emocijama i pretvoreno u bezličnu ekspresionističku masu. Ona ga na svom platnu hoće ravno iz ruku prirode. onakvo kakvim ga je ona stvorila i toga časa joj ga pružila da ga zabilježi. Ona neće korigirati onu koju smatra gospodaricom svoje imaginacije, ali si ostavlja pravo da jednim, ponekad doista samo jednim, nepogrešivim udarcem kista zabilježi život koji strastveno pulsira ispod epiderme. Zato njezini portreti djeluju mirno, ali žive drhtavi od senzibilnosti koja kroz njih protiče, dostatni sami sebi, prelijepi u svojoj bogatoj nutrini." 

~ Magda Weltrusky

_____________________________________________________________________________

Ako želite znati više o našoj Cati, pročitajte:
Cata Dujšin Ribar 17.10.1897. - 08.09.1994. | obilježavanje 20. obljetnice smrti
Muzej grada Trogira | obilježena 20. godišnjica smrti Cate Dujšin Ribar 
D. Radić: Cata Dujšin Ribar - vodič, Muzej grada Trogira, Trogir, 2009.

_____________________________________________________________________________

Alatom posljednjeg trogirskog kovača obogaćena etnografska zbirka Muzeja grada Trogira

Konca pjati, banzaduri, kalafati, maranguni, špackamini, tkalice, postolari, kolari, potkivači i kovači, ... neka su od nezaobilaznih zanimanja iz prošlosti grada Trogira.

Posljednji trogirski kolari bili su Đakomo Tironi i njegov otac koji su imali radnju na mjestu današnjeg kafića Slaven, dok je zadnji kolar, kovač i potkivač u Trogiru bio Ante (Toni) Guina koji je svoju radnju imao pored nekadašnje bačvarske radnje Korado na Fortinu. Ove su dvije radnje kao tradicijske i autohtone u vrijeme dok su još radile izazivale veliku pozornost turista koji bi u njih dolazili i divili se vještini i znanju trogirskih zanatlija...

LIJEVO: Ante Toni Guina pri radu (fotografiju ustupio Nenad Čatlak) |  DESNO: dio darovanog alata

Toni  Guina (1918. – 1989.) još je kao mladić pokazao interes za izučavanje zanata te je šegrtovao kod nekolicine trogirskih kovača. S vremenom je želio proširiti svoje znanje te kod splitske obitelji Grenc  polaže ispite za bravara, kolara i potkivača. U to je vrijeme kovački zanat bio cijenjen – ljudima su bli potrebni plugovi, motike, mašklini, obruči za bačve, potkove, ...

Tonijev sin Andro Guina ove je zime darovao Muzeju grada Trogira devedesetak komada kovačkog, kolarskog i potkivačkog alata iz posljednje kovačke radnje u Trogiru. Ovim vrijednim darovanjem, ostvarenim u suradnji s Gorankom Tomaš koja se brine o etnografskoj zbirci Muzeja grada Trogira, ne samo da je obogaćena etnografska zbirka, već je današnjim i budućim naraštajima omogućeno upoznavanje jednog značajnog aspekta zanatske povijesti grada Trogira, upoznavanje nekada sasvim uobičajenog načina života grada koji je danas, nažalost, potpuno iščezao.

 Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Andru Guini na donaciji i ukazanom povjerenju!