Međunarodni dan materinskoga jezika uz Kraljski Dalmatin - prve novine na hrvatskom jeziku

21. veljače obilježava se Međunarodni dan materinskoga jezika. Ovaj je dan utemeljio UNESCO 2000. godine s ciljem očuvanja jezičnih baština i raznolikosti jezika.

Jezikom kao komunikacijskim sredstvom prenosi se identitet i kultura naroda – samim time nastanak određenog jezika i njegov razvoj tijekom povijesti znači i formiranje identiteta  naroda, njegove kulture i običaja. Za povijest hrvatskog jezika niz je veoma važnih datuma i događaja, spomenimo primjerice Bašćansku ploču datiranu oko 1100. godine koja predstavlja značajan izvor za povijest hrvatskog naroda, jezika i razvitak hrvatske glagoljice; zatim Juditu - najznamenitije djelo Marka Marulića koja je prvi umjetnički ep hrvatske književnosti spjevan na hrvatskom jeziku; nikako ne smijemo izostaviti govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog na hrvatskom jeziku  u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843., u kojem zahtijeva da se hrvatski uvede kao službeni jezik u škole i urede, ...

Među važnijim datumima u povijesti hrvatskog jezika je i 12. srpnja 1806. godine kada u Zadru izlaze prve novine na hrvatskom jeziku – Kraglski Dalmatin/Il Regio Dalmata. Ovaj tjednik na 8 stranica pisan dvostupačno i dvojezično (na hrvatskom i na talijanskom jeziku) na štokavskoj ikavici izlazio je do 1. travnja 1810. godine.

Sva izdanja Kraljskog Dalmatina, u kulturno-povijesnom pogledu, izuzetno vrijedne novine čuvaju se i u Muzeju grada Trogira, u knjižnici Garagnin – Fanfogna. Osim vrijednosti ovih novina za povijest hrvatskog jezika i novinarstva, ističe se i njihova vrijednost kao jednog od izvora za istraživanje trogirske povijesti tog vremena.



Stoga, u povodu Međunarodnog dana materinskoga jezika, 21. veljače,  donosimo nekoliko odabranih izvadaka iz Kraljskog Dalmatina vezanih uz današnji dan, Dan materinskoga jezika i uz povijest grada Trogira.


Jedno od izdanja ove novine izišlo je u subotu, 21. veljače 1807. godine, dakle na Međunarodni dan materinskoga jezika prije točno 208 godina.

U prvom broju lista ističe se da će „taliansko skazagne“ biti „prineseno u slovuni Arvazki jezik“ ne samo zbog onih koji ne razumiju talijanski, nego i zbog onih koji se radije služe „svojim materinim govoregnem negho Talianskim.“

Interesantan podatak o načinu života u cijeloj Dalmaciji pa tako i u Trogiru objavljen je u 6. broju iz veljače 1809. godine: „gradovi dalmatinski jesu zlo gradjeni s´uliczam tisnim, i potribbito mallo cistim zascto neimmaju vode, s´kuchiam visokim, s´sobam malahnim i punim prebivaoczaa.“

U navedenom je izdanju objavljena i tablica koja donosi podatke o broju rođenih, umrlih i vjenčanih u Dalmaciji koja je tada brojila 22 096 stanovnika. Podatci vezani za Trogir svjedoče da je  1808. godine u Trogiru rođena ukupno 701 osoba, umrlo je njih 417, a sklopila su se ukupno 164 braka!

Osim prikazanih redaka u kojima se spominje Trogir, Kraljski Dalmatin izvještavao je o narodnom veselju u povodu ulaska francuske vojske u Trogir i svečanoj pjevanoj misi u Trogiru na kojoj se pjevalo „Tebe Boga hvalimo“ (broj 12 iz 1807. godine), izvještavano je o otvaranju osnovne škole i gimnazije u Splitu, Šibeniku i Trogiru (broj 16. iz 1806.), o  održavanju javnog ispita iz anatomije u Kolegiju Sv. Lazara u Trogiru (broj 31. iz 1807.), ...

Potaknuti obilježavanjem ovog dana, spomenimo i riječi Marka Perojevića objavljene u njegovom radu o trogirskim ženama u srednjem vijeku: „Trogirske žene, plemkinje i pučanke, u svojim kućama sa svojim muževima i djecom govorile su samo hrvatski. Hrvatski jezik bio je domaći, materinski jezik Trogiranima bez razlike na stalež.“  Tomu u prilog ide i zapis Gian Batiste Giustinianija, mletačkog sindika za Dalmaciju i Albaniju, koji je u izvješću Mletačkoj Republici 1553. godine napisao: „Stanovnici ovoga grada žive hrvatskim običajima, istina je da neki od njih nose talijansko odijelo, ali rijetki. Znaju doduše svi talijanski, ali u svojim kućama govore hrvatski ... jer malo ih razumije talijanski, a i ako ga razumije neće da govori nego samo materinski jezik“.

Na svakom je od nas dakle, da (o)čuvamo bogatstvo nasljeđenog – bogatstvo sadržano u raznolikosti jezične, umjetničke, povijesne i kulturne baštine. Na svakom je od nas i predati naslijeđeno bogatstvo u budućnost – na čuvanje novim generacijama koje dolaze i koje će zasigurno, kao i mi, znati cijeniti ostavštinu svojih predaka - pronalaziti u njoj inspiraciju za stvaranje na materinskom jeziku, širiti znanja i stvaralačka dostignuća i na drugim jezicima te na taj način pridonositi održanju kulturne raznolikosti. Na svakom je od nas, na mladima i starima, nastaviti raditi upravo ono što je postavljeno kao cilj Međunarodnog dana materinskoga jezika - očuvati jezičnu baštinu i raznolikost jezika, a samim time njegovati kulturu i običaje.