CA JE COVIK!? ove nam godine donosi čak 3 igrokaza!

Projekt "Ca je covik!?" Osnovne škole Majstora Radovana pod vodstvom učiteljice Jelene Plejić Senjanin ove godine slavi mali jubilarac! Peta je godina i uspješne suradnje škole s Muzejom grada Trogira čije će dvorište i ove godine ugostiti čak tri sjajna igrokaza objedinjena pod naslovom "Kuća, konoba, kala". Sigurni smo da će "Korteđavanje na starinski" i "Afitavanje" u izvedbi 2. a razreda te "Štorija o Nadalini" u izvedbi 3. c razreda u utorak, 11. lipnja 2019. u 19:00 sati ispuniti dvorište Muzeja grada Trogira, kao i srca publike i izvođača!

Osim igrokaza, jubilarnu obljetnicu projekta CA JE COVIK!? obilježilo je i izrađivanje bojanke "Marin Kuidis", objavljene u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo, nastale prema istoimenoj trogirskoj legendi s kojom je projekt i započeo.

"Bojanka je plod rada učenika OŠ Majstora Radovana tijekom proteklih 5 godina. Projekt je i započeo prilagođavanjem legende ´Marin Kiudis´ djeci na trogirskoj cakavici.  Tada je u izvedbi legende sudjelovala druga generacija učenika. Ove godine su učenici 2. a razreda prema redoslijedu događaja  u legendi osmislili crteže koje prati tekst i koje će druga djeca po svom nahođenju obojiti. Užitak je raditi s djecom kada veselo i motivirano sudjeluju u očuvanju i njegovanju trogirske baštine i tradicije.", zaključila je autorica projekta Jelena Plejić Senjanin.

Vjerujte, užitak je i gledati ih, zato -

 Dobro došli!

Hvala vam što ćete podijeliti ovu 

informaciju na društvenim mrežama

"Trogirska škola" u dvorištu Muzeja grada Trogira | Projekt "Ca je covik!?"

Projekt Osnovne škole Majstora Radovana "Ca je covik!?", koji se pod vodstvom Jelene Plejić Senjanin odvija u suradnji s Gradom Trogirom, Nastavnim zavodom za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i Muzejom grada Trogira, ove godine realizira nova generacija - prvaši! Njima su u stvaranju bogatog i zanimljivog programa koji uključuje igrokaz "Trogirska škola", pjesmu "Trogirska abeceda", izvedbu "Da mi je biti školski as oli ti ga Jisti, piti, ne raditi" te igrokaz "Tonći i Petrunjela" pomogli i drugaši pod vodstvom učiteljica Dunje Benić i Antonele Guine, kao i muzejska pedagoginja Goranka Tomaš. Pročitavši sve ovo, ne preostaje vam ništa drugo nego doći u dvorište Muzeja grada Trogira u četvrtak, 14. lipnja 2018. u 19:00 sati i uživati u svakoj sekundi programa!

Detalje o programu i samom projektu - kojemu je, u skladu s Europskom godinom kulturne baštine, jedan od glavnih ciljeva očuvanje kulturne baštine grada Trogira - donosimo u nastavku...

Ca je covik!?

Koliko god odrasli i ozbiljni bili, uvijek se s radošću sjećamo vremena provedenog u školskim  klupama. 

Budući da je Trogir naš grad djetinjstva, prisjetili smo se kako je nekada bilo  u trogirskoj školi. Sjetili smo se starih riječi koje su učenici vrlo rado usvajali i uzastopno ponavljali da bi upamtili točan naglasak npr. apožito, abado, lumbrak, lazanjur, jacera... Također su izradili male trogirske slovarice i rekli da će ih dugo čuvati da ne zaborave naučeno. Razgovarali smo i o onome što djeca u prošlosti nisu voljela, a to je način kažnjavanja šibom. Međutim, učenici su odmah osudili taj način kažnjavanja i ponudili nekoliko vrlo dobrih i njima prihvatljivih alternativa u kažnjavanju.

U suradnji s muzejskom pedagoginjom Gorankom Tomaš, učenici su izrađivali još jedan predmet iz prošlih vremena, a koristio se u školi. To su male ploče koje je imao svaki učenik, a služile su da se po njima piše. U igrokazu je prikazan kontrast prošlog i sadanjšeg vremena, kako u školi tako i među djecom. Što je bolje procijenite sami...  

Znam, bolje je ono što nas podsjeća na razdoblje u životu kad smo živjeli neopterećeno – djetinjstvo, nama je bolja prošlost, a našoj djeci sadašnjost

Da svi dječaci u školi žele biti frajeri ,a djevojčice frajerice otkrit će nam učenici 2. D razreda s pjesmom Da mi je biti školsi as.
Učenici 2. C razreda će nam prikazati bajku smještenu u  Trogiru, a zove se Tonći i Petrunjela.

PROGRAM

Trogirska škola
Igrokaz, 1. a

Trogirska abeceda
Pjesma, 1. a
(učiteljica Jelena Plejić Senjanin)

Da mi je biti školski as
oli ti ga
Jisti, piti, ne raditi 

pjesma i ples, 2.d 

(učiteljica Dunja Benić)

Tonći i Petrunjela
Igrokaz, 2. c 

(učiteljica Antonela Guina)

Početkom 20. stoljeća, a i kasnije učenici nisu imali bilježnice već su sve pisali na pločici za pisanje izrađenoj od škriljevca koja je imala zavezanu spužvu i krpicu kako bi se napisani tekst mogao brisati.
Na ovogodišnjoj radionici u suradnji s učiteljicom Jelenom, učenici su bojali komade kartona s bojom za ploču koju smo sami izradili. U osnovnu mješavinu dodavali smo različite boje kako bi pločice bile raznolikije. Ovoga puta učenici su bili mali kemičari, a i naučili su nešto o vremenu kada nije bilo teka. Današnje generacije imaju sve; zatrpane su svim i svačim, sve im je dostupno i za ničim ne žude. Odlično je da nema nestašice, uglavnom, ali definitivno nije odlično da se današnje generacije ničemu ne raduju dovoljno dugo, NIJE ODLIČNO da ne cijene sve ono čime su okruženi... Jedan od najvažnijih zadataka pedagoga svih fela je da naučimo djecu strpljenju, trudu i uživanju u onome što smo postigli radeći i stvarajući...Najlakše je smućkati tri u jedan, teže je postupno spojiti komponente u jednu cjelinu, ali zato gušt traje i ostaje!  Goranka Tomaš

TROGIRSKA ABECEDA

A – arancini mali, B – bura u kali, C – cvrčak sa Fortina,
Ć – ćuk iz Garagnina, Č – čempres kraj crkvice, D – dica sa ulice,
DŽ – džuboks stalno svira, Đ – đardin tajnu skriva.

Svaki dan se uči slovo, svako slovo ništo novo,
ovih slika nima više, učit ćemo to ča piše.

E – evala svitu, F – furešti po litu, G – grozdje koje zrije,
H – hlad ča se smije, I – idra na rivi, J – jacera zimi,
K – kampaneli zvonu, L – lancun na tiramolu.

Svaki dan se uči slovo, svako slovo ništo novo,

ovih slika nima više, učit ćemo to ča piše.

LJ – ljuljačka za dicu, M – mostić na forticu,
N – nevera nad gradon, NJ – njanke abado,
O – omarina priti, P – past će kiša liti,
R – Radovan se dići, S – Stivanja će stići.

Svaki dan se uči slovo, svako slovo ništo novo,
ovih slika nima više, učit ćemo to ća piše.

Š – šveti Ivan stoji, T – Trogir se ne boji,
U – ulazaka raznih,
V – vrlo bezopasnih, Z – zato ajte svitu,
Ž – žventulat po litu,

ovih slika nima više, učit ćemo to ča piše.

Izvor: Osnovna škola Majstora Radovana

Veselimo se vašem dolasku!

Ca je covik!?: igrokazi "Šta se praviš Francuz?" i "C´est la vie mon ami" u dvorištu Muzeja grada Trogira

Projekt "Ca je covik!?" učenika Osnovne škole Majstora Radovana pod vodstvom učiteljice Jelene Plejić Senjanin svojim će programom treću godinu za redom obogatiti dvorište Muzeja grada Trogira. U srijedu, 10. svibnja 2017. od 18:00 sati u okviru bogatog programa učenici će predstaviti igrokaze C`est la vie mon ami i Šta se praviš Francuz?, održati modnu reviju torbica i šešira, a otplesat će menuet i cancan.
Dobar provod je, kao i prethodnih godina - zagarantiran!

Iz samog programa mogli ste primjetiti da je ovogodišnja tema projekta "Ca je covik!?" - Francuska.
Kako to i zašto, pojasnila je učiteljica Jelena Plejić Senjanin, voditeljica projekta:

"Vrlo često nismo svjesni utjecaja neke kulture na naš grad, našu baštinu i na nas kao ljude. Budući da sam sa svojim učenicima, kroz nastavu, obrađivala sadržaje iz hrvatske povijesti, pažnju sam usmjerila na kratku vlast Francuza u Trogiru.
Kakvi su bili kao vladari i kakvima su ih Trogirani smatrali , doznat ćete u igrokazu C`est la vie mon ami.
Iako su u Trogiru bili kratko, ostavili su za sobom jedan kulturno – povijesni spomenik, a to je Marmontov glorijet koji za sve mlade Trogirane i danas ima veliko značenje. Kakvo značenje ima Marmontov glorijet, saznat ćete u predstavi  Šta se praviš Francuz?.
Francuzi su, također, poznati i po visokoj modi pa smo se u suradnji s muzejskom pedagoginjom Gorankom Tomaš, na radionici, bavili dizajnom.
Učenice su izrađivale torbice te redizajnirale šešire koje su izradili stariji učenici naše škole.
Osim navedenog, veliko mi je zadovoljstvo ove godine predstaviti i učenike prvih razreda koje su učiteljice Dunja Benić i Antonela Guina pripremale za poznate francuske plesove menuet iz 17. st. te cancan, kabaretski ples iz 19. stoljeća:"

U projektu je vodeći radionice Borše, borše, boršice sudjelovala muzejska pedagoginja Goranka Tomaš, a kao rezultat radionica održat će se - modna revija torbica i šešira. Evo što je o radionici, kao i ovogodišnjoj temi projekta rekla njihova voditeljica:

"Boršice su izrađivane od kartona, papira, tkanina i sličnih materijala. Učenici su bojali, oblikovali te spajali različite elemente u smislenu cjelinu. Isto tako učili smo o bojama i kiču. Današnje generacije, zahvaljujući tržištu koje nudi sto čuda misle da kada nakrcaš svega i svačega, ispunio si misiju ljepote... no ljepota se najčešće i u v i j e k krije u jednostavnosti; tu jednostavnost djeci triba usaditi kako bi je njegovali cijeli svoj život.

Izuzetno mi je drago što se učiteljica Jelena odlučila i za predstavu na temu Marmontovog glorijeta... Povijest nisu samo suhoparni podaci koje često zaboravimo, povijest nije ni samo ono što je zapisano u debelim knjigama...

Povijest je i jedan momenat iz 80-ih kada su se
njih dvoje prvi puta poljubili i kada taj
poljubac traje i danas... kod neke druge
mladosti, ali na istom mistu...
Ajmo sest na Marmontov!"

Veselimo se vašem dolasku!

:)

Ca je covik!?: Maškadur u Muzeju grada Trogira

Drugu godinu za redom, u okviru projekta CA JE COVIK!? pod voditeljstvom Jelene Plejić Senjanin,  u dvorištu Muzeja grada Trogira u srijedu, 8. lipnja 2016. godine s početkom u 19:00 sati održat će se bogati program sastavljen od igrokaza Maškadur, plesne izvedbe trogirske Kvadrilje, klapske izvedbe, a sve to upotpunjeno i s nekoliko gitarističkih izvedbi...

PROGRAM:

od 19:00 sati:

- MAŠKADUR, igrokaz u izvedbi učenika 3. a razreda OŠ Majstora Radovana
- TROGIRSKA KVADRILJA u izvedbi učenika 4. c razreda OŠ Majstora Radovana
- KALETO MOJA DRAGA, klapska izvedba – učenici 4. a i 4. b razreda OŠ Majstora Radovana
- L. BROUWER: UN DIA DE NOVIEMBRE u gitarističkoj solo izvedbi Luke Ugrine, GŠ Josipa Haztea – DO Trogir
- S. FUMIĆ: MALA MELODIJA u gitarističkoj solo izvedbi Duje Bonačića, GŠ Josipa Haztea – DO Trogir
- C. MACHADO: XARANGA DO VOVO, u izvedbi gitarističkog dua – Duje Bonačića i Luke Ugrine
- C. MACHADO: CATERET – XOTE u izvedbi gitarističkog kvarteta u sastavu Ivana Vučak, Marin Bonačić, Duje Bonačić i Luka Ugrina
- Đ. JUSIĆ: LA MUSICA DI NOTE u izvedbi gitarističkog tria u sastavu Duje, Luka i Marin.

O projektu CA JE COVIK!?

Poslije prošlogodišnjih trogirskih legendi, učenici su se vratili u bližu prošlost te se iz plemićkih palača preselili u trogirsku težačku kuću. Upoznali su se sa načinom života u težačkim obiteljima: trogirskim pojima, sortama vina, ljekovitim biljkama, ribarskon artijon... Također su istražili i upoznali namještaj koji se u suvremenom životu više ne koristi, a to je maškadur.
Naučili su što je maškadur i čemu služi. U suradnji s muzejskom pedagoginjom, gđom. Gorankom Tomaš, učenici su na radionicama izrađivali maškadure. Na taj su način sudjelovali u istraživanju oblika u prostoru uporabom različitih materijala te oblikovanju scene.
Radnja igrokaza je smještena u 20. st. i prikazuje život trogirske težačke obitelji. Glavni lik je ponosna vremešna domaćica koja iznad svega voli svoju obitelj, svoj grad i tradiciju života u njemu.
I ove godine mi je bila želja u projekt uključiti učenike koji zajedno sa svojim učiteljima – mentorima predano rade njegujući kulturnu baštinu našega grada. 

Jelena Plejić Senjanin, OŠ Majstora Radovana

MAŠKADUR

Prije 50-ak godina maškadur je bio inventar mnogih kućanstava. Pričao je priče o obidu dotičnoga dana, o mačkama te o sušenju ribe. Danas, inventar mnogih kućanstava je hladnjak ili frižider kojeg mijenjamo svakih par godina; maškadur ostaje kao uspomena na vrime od kredenci, katrigi, kacioli, gratakaži i sličnih arganja od kužine; kada bi se jednom napravio ostajao je u kući dugo...
Ovim malim projektom učiteljica Jelena, 3. a i moja malenkost nastojali smo djeci približiti taj zaboravljeni predmet kroz likovni izričaj (radionice na kojima su djeca izrađivala maškadur od kartonskih kutija i mreže), ali i kroz mali igrokaz i riječi koje ne bi smjeli nikada zaboraviti. Dijalekt i predmeti koji se više ne koriste, dragocjena su svjedočanstva  jednog mista, ulice ili jedne kuće. Ovo je naš pokušaj da slavnome maškaduru opet udahnemo život i da ga nikada ne zaboravimo...

Goranka Tomaš, Muzej grada Trogira

Nadamo se da ćete i ove godine svojim dolaskom nagraditi ove vrijedne učenike za njihov predani cjelogodišnji rad na ovom projektu. Ako ćemo suditi prema prošlogodišnjem odazivu - tražit će se stolica više... :)

Veselimo se vašem dolasku!

Kliofest 2016: Dan povijesti u Muzeju grada Trogira

U povodu 350. obljetnice prvog izdanja knjige De regno Dalmatiae et Croatiae oca hrvatske historiografije Ivana Lucića Muzej grada Trogira organizira prigodan program u okviru Festivala povijesti – Kliofesta 2016. 

Osim predavanja dr. sc. Fani Celio Cege „Svakodnevica Ivana Lucića“ i Daniele Kontić – Strojan „Djela Ivana Lucića“ program će igrokazom „De regno...“ obogatiti učenice Srednje škole Ivana Lucića – Ema Kekez, Josipa Vukić, Kristina Divković, Marija Mladar, Pjerina Baturina i Marea Biočić. Za režiju i scenografiju zaslužna je učenica Martina Topić, a cijeli je igrokaz nastao pod mentorstvom profesora povijesti Siniše Geića.


Ovaj će se zanimljiv program u povodu Dana povijesti održati u Muzeju grada Trogira – galeriji Cate Dujšin Ribar u petak, 13. svibnja 2016. godine s početkom u 19:00 sati.

IZ PREDAVANJA

 Jeste li znali da je Ivan Lucić u svojoj palači na trogirskoj rivi imao i skrovito stubište kojim se neopaženo mogao iskrasti iz svoje radne sobe...

 Ivan Lucić (1604 -1679), povjesničar i znanstvenik, svakako je jedan od najistaknutijih ličnosti  koje su svojim  životnim djelima obilježile trogirsko 17. stoljeće, još uvijek pod dominacijom Mletačke republike. Lucićeva obitelj  živjela je u palači na trogirskoj rivi,  sagrađenoj neposredno uz gradske bedeme. Ivanov djed Jerolim, palaču je proširio i preuredio u stilu zrele renesanse sredinom 16. stoljeća, tako da nam ona (i da se sačuvala u svojoj izvornosti tog vremena) ne pruža uvid u izgled kuće 17. stoljeća. Jedino je poznato da je sam Ivan izvršio neke preinake u kući polovicom 17. stoljeća,  uređenjem svoje radne sobe na drugom katu palače, koju je spojio s vratima sa susjednom dvoranom, probio zid  u kojemu je učinio skrovito stubište putem kojega je mogao neopaženo sići u  donje sobe. 
    Možemo pretpostaviti da  je raspored prostorija u palači bio sličan kao u ostalim stambenim palačama: na prvom katu nalazili su se saloni za primanje, na drugom spavaće sobe, u ovom slučaju i  Lucićeva radna soba, a u potkrovlju kuhinja.
    Poznata je opremljenost sobe u kojoj je živio u Rimu koja izgledom i inventarom nalazi dodirne točke s onodobnim palačama primjerice u Veneciji te u  Dalmaciji. Imala je krevet s zastorom opremljenim strunjačom  i prekrivačem, noćni ormarić, stolić sa sjedalicama, škrinje, klecalo...

A  bio je i jako moderan...

    Polovicom  17. stoljeća, kada je živio Ivan Lucić, u modi su bile hlače dužine do ispod koljena, čarape do koljena, haljetak, košulja. Košulje su imale duže  orukvice  koje su izlazile iz rukava haljetka, obične ili  s minimalnom čipkom. One su u raskošnijoj varijanti imale okrugli ovratnik, jako naboran (napietan).  Poviše su se nosile pelerine, plaštevi. Frizure u početku stoljeća bile su dužine do ramena, potom se nosila duga kosa a prema kraju 17. stoljeća vlasulje.
    Prema dostupnim podacima uključujući malobrojne sačuvane portrete, možemo steći uvid u svakodnevicu Ivana Lucića, pri čemu je od velike pomoći usporedba sa susjednim te prekomorskim talijanskim gradovima.

    Sve u svemu, Lucić je živio kao većina svojih imućnih suvremenika. Boravio je u prostorijama opremljenim prema modi 17. stoljeća,  tako se odijevao, tako je i živio. Ali kao istaknuti intelektualac, domoljub, ljubitelj knjiga i arhivskih fondova,  svoju palača u Trogiru, a i prostore u Rimu prilagodio je svojim istraživanjima.         

~ dr. sc. Fani Celio Cega

...te nam je u naslijeđe ostavio niz važnih djela...

    Godine 1666. u  Amsterdamu je po prvi put izašlo opsežno djelo  Ivana Luciusa Lucića, Trogiranina pod nazivom De Regno Dalmatiae et Croatiae; djelo koje i nakon 350 godina od objavljivanja ne gubi na svojoj važnosti.
    Memorie istoriche di Tragurio objavljuje u Veneciji 1673. po prvi put, a 1674. po drugi put s naslovom Historia di Dalmatia - Et in particolare delle Citta di Trau. Knjiga je prevedena i objavljena na hrvatskom jeziku  1979. godine i nama poznata pod naslovom Povijesna svjedočanstva o Trogiru I. i II.  U Veneciji je objavio i Inscriptiones Dalmaticae kao samostalno djelo te u privezu Memoria.  Za života objavio je i Vita B. Ionannis confessoris episcopi Traguriensis  te Ioannis Lucii Notae historicae ad vitam B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis.
    Radio je na pripremi za tisak Statuta et reformationes civitatis Tragurii koji je objavljen u Veneciji 1708., nakon njegove smrti.             

~ Daniela Kontić - Strojan

 

Što je Kliofest?

Festival povijesti, nazvan prema muzi Klio - boginji zaštitnici povijesti,  manifestacija je povijesničara i njihovih knjiga koja se treću godinu za redom odvija u Nacionalnoj i sveučiličnoj knjižnici u Zagrebu, ove godine - od 10. do 14. svibnja. 

    Iz Kliofesta je potekla ideja obilježavanja Dana povijesti, koja će se 2016. realizirati 13. svibnja u Osijeku, Karlovcu, Rijeci, Koprivnici, Kutinu, Jalžabetu, Pazinu, Požegi, Puli, Svetom Petru Orehovcu i Trogiru.

 Detaljan program pronađite na: http://www.kliofest.org i svakako nam se pridružite u Muzeju grada Trogira - galeriji Cate Dujšin Ribar 13. svibnja u 19:00 sati!

Vidimo se! :)