U povodu 350. obljetnice prvog izdanja knjige De regno Dalmatiae et Croatiae oca hrvatske historiografije Ivana Lucića Muzej grada Trogira organizira prigodan program u okviru Festivala povijesti – Kliofesta 2016.
Osim predavanja dr. sc. Fani Celio Cege „Svakodnevica Ivana Lucića“ i Daniele Kontić – Strojan „Djela Ivana Lucića“ program će igrokazom „De regno...“ obogatiti učenice Srednje škole Ivana Lucića – Ema Kekez, Josipa Vukić, Kristina Divković, Marija Mladar, Pjerina Baturina i Marea Biočić. Za režiju i scenografiju zaslužna je učenica Martina Topić, a cijeli je igrokaz nastao pod mentorstvom profesora povijesti Siniše Geića.
Ovaj će se zanimljiv program u povodu Dana povijesti održati u Muzeju grada Trogira – galeriji Cate Dujšin Ribar u petak, 13. svibnja 2016. godine s početkom u 19:00 sati.
Ovaj će se zanimljiv program u povodu Dana povijesti održati u Muzeju grada Trogira – galeriji Cate Dujšin Ribar u petak, 13. svibnja 2016. godine s početkom u 19:00 sati.
IZ PREDAVANJA
Jeste li znali da je Ivan Lucić u svojoj palači na trogirskoj rivi imao i skrovito stubište kojim se neopaženo mogao iskrasti iz svoje radne sobe...
Ivan Lucić (1604 -1679), povjesničar i znanstvenik, svakako je jedan od najistaknutijih ličnosti koje su svojim životnim djelima obilježile trogirsko 17. stoljeće, još uvijek pod dominacijom Mletačke republike. Lucićeva obitelj živjela je u palači na trogirskoj rivi, sagrađenoj neposredno uz gradske bedeme. Ivanov djed Jerolim, palaču je proširio i preuredio u stilu zrele renesanse sredinom 16. stoljeća, tako da nam ona (i da se sačuvala u svojoj izvornosti tog vremena) ne pruža uvid u izgled kuće 17. stoljeća. Jedino je poznato da je sam Ivan izvršio neke preinake u kući polovicom 17. stoljeća, uređenjem svoje radne sobe na drugom katu palače, koju je spojio s vratima sa susjednom dvoranom, probio zid u kojemu je učinio skrovito stubište putem kojega je mogao neopaženo sići u donje sobe.
Možemo pretpostaviti da je raspored prostorija u palači bio sličan kao u ostalim stambenim palačama: na prvom katu nalazili su se saloni za primanje, na drugom spavaće sobe, u ovom slučaju i Lucićeva radna soba, a u potkrovlju kuhinja.
Poznata je opremljenost sobe u kojoj je živio u Rimu koja izgledom i inventarom nalazi dodirne točke s onodobnim palačama primjerice u Veneciji te u Dalmaciji. Imala je krevet s zastorom opremljenim strunjačom i prekrivačem, noćni ormarić, stolić sa sjedalicama, škrinje, klecalo...
Možemo pretpostaviti da je raspored prostorija u palači bio sličan kao u ostalim stambenim palačama: na prvom katu nalazili su se saloni za primanje, na drugom spavaće sobe, u ovom slučaju i Lucićeva radna soba, a u potkrovlju kuhinja.
Poznata je opremljenost sobe u kojoj je živio u Rimu koja izgledom i inventarom nalazi dodirne točke s onodobnim palačama primjerice u Veneciji te u Dalmaciji. Imala je krevet s zastorom opremljenim strunjačom i prekrivačem, noćni ormarić, stolić sa sjedalicama, škrinje, klecalo...
A bio je i jako moderan...
Polovicom 17. stoljeća, kada je živio Ivan Lucić, u modi su bile hlače dužine do ispod koljena, čarape do koljena, haljetak, košulja. Košulje su imale duže orukvice koje su izlazile iz rukava haljetka, obične ili s minimalnom čipkom. One su u raskošnijoj varijanti imale okrugli ovratnik, jako naboran (napietan). Poviše su se nosile pelerine, plaštevi. Frizure u početku stoljeća bile su dužine do ramena, potom se nosila duga kosa a prema kraju 17. stoljeća vlasulje.
Prema dostupnim podacima uključujući malobrojne sačuvane portrete, možemo steći uvid u svakodnevicu Ivana Lucića, pri čemu je od velike pomoći usporedba sa susjednim te prekomorskim talijanskim gradovima.
Sve u svemu, Lucić je živio kao većina svojih imućnih suvremenika. Boravio je u prostorijama opremljenim prema modi 17. stoljeća, tako se odijevao, tako je i živio. Ali kao istaknuti intelektualac, domoljub, ljubitelj knjiga i arhivskih fondova, svoju palača u Trogiru, a i prostore u Rimu prilagodio je svojim istraživanjima.
Polovicom 17. stoljeća, kada je živio Ivan Lucić, u modi su bile hlače dužine do ispod koljena, čarape do koljena, haljetak, košulja. Košulje su imale duže orukvice koje su izlazile iz rukava haljetka, obične ili s minimalnom čipkom. One su u raskošnijoj varijanti imale okrugli ovratnik, jako naboran (napietan). Poviše su se nosile pelerine, plaštevi. Frizure u početku stoljeća bile su dužine do ramena, potom se nosila duga kosa a prema kraju 17. stoljeća vlasulje.
Prema dostupnim podacima uključujući malobrojne sačuvane portrete, možemo steći uvid u svakodnevicu Ivana Lucića, pri čemu je od velike pomoći usporedba sa susjednim te prekomorskim talijanskim gradovima.
Sve u svemu, Lucić je živio kao većina svojih imućnih suvremenika. Boravio je u prostorijama opremljenim prema modi 17. stoljeća, tako se odijevao, tako je i živio. Ali kao istaknuti intelektualac, domoljub, ljubitelj knjiga i arhivskih fondova, svoju palača u Trogiru, a i prostore u Rimu prilagodio je svojim istraživanjima.
~ dr. sc. Fani Celio Cega
...te nam je u naslijeđe ostavio niz važnih djela...
Godine 1666. u Amsterdamu je po prvi put izašlo opsežno djelo Ivana Luciusa Lucića, Trogiranina pod nazivom De Regno Dalmatiae et Croatiae; djelo koje i nakon 350 godina od objavljivanja ne gubi na svojoj važnosti.
Memorie istoriche di Tragurio objavljuje u Veneciji 1673. po prvi put, a 1674. po drugi put s naslovom Historia di Dalmatia - Et in particolare delle Citta di Trau. Knjiga je prevedena i objavljena na hrvatskom jeziku 1979. godine i nama poznata pod naslovom Povijesna svjedočanstva o Trogiru I. i II. U Veneciji je objavio i Inscriptiones Dalmaticae kao samostalno djelo te u privezu Memoria. Za života objavio je i Vita B. Ionannis confessoris episcopi Traguriensis te Ioannis Lucii Notae historicae ad vitam B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis.
Radio je na pripremi za tisak Statuta et reformationes civitatis Tragurii koji je objavljen u Veneciji 1708., nakon njegove smrti.
Godine 1666. u Amsterdamu je po prvi put izašlo opsežno djelo Ivana Luciusa Lucića, Trogiranina pod nazivom De Regno Dalmatiae et Croatiae; djelo koje i nakon 350 godina od objavljivanja ne gubi na svojoj važnosti.
Memorie istoriche di Tragurio objavljuje u Veneciji 1673. po prvi put, a 1674. po drugi put s naslovom Historia di Dalmatia - Et in particolare delle Citta di Trau. Knjiga je prevedena i objavljena na hrvatskom jeziku 1979. godine i nama poznata pod naslovom Povijesna svjedočanstva o Trogiru I. i II. U Veneciji je objavio i Inscriptiones Dalmaticae kao samostalno djelo te u privezu Memoria. Za života objavio je i Vita B. Ionannis confessoris episcopi Traguriensis te Ioannis Lucii Notae historicae ad vitam B. Ioannis confessoris episcopi Traguriensis.
Radio je na pripremi za tisak Statuta et reformationes civitatis Tragurii koji je objavljen u Veneciji 1708., nakon njegove smrti.
~ Daniela Kontić - Strojan
Što je Kliofest?
Festival povijesti, nazvan prema muzi Klio - boginji zaštitnici povijesti, manifestacija je povijesničara i njihovih knjiga koja se treću godinu za redom odvija u Nacionalnoj i sveučiličnoj knjižnici u Zagrebu, ove godine - od 10. do 14. svibnja.
Iz Kliofesta je potekla ideja obilježavanja Dana povijesti, koja će se 2016. realizirati 13. svibnja u Osijeku, Karlovcu, Rijeci, Koprivnici, Kutinu, Jalžabetu, Pazinu, Požegi, Puli, Svetom Petru Orehovcu i Trogiru.
Detaljan program pronađite na: http://www.kliofest.org i svakako nam se pridružite u Muzeju grada Trogira - galeriji Cate Dujšin Ribar 13. svibnja u 19:00 sati!
Vidimo se! :)
Nema komentara:
Objavi komentar