Izložba MODERNA ARHITEKTURA TROGIRA otvara se u Muzeju grada Trogira - u Galeriji Cate Dujšin Ribar u ponedjeljak, 21. rujna 2015. u 19:00 sati.
Izložba će se moći razgledati do 30. rujna 2015.
Kustosica je Lidija Butković Mićin, uz potporu Motel Trogir tima, čije višemjesečno istraživanje predstavlja pionirski pokušaj kontekstualiziranja izgradnje grada Trogira u razdoblju između 1945. i 1990. Kao zasebni segment projekta, 22. rujna 2015. s početkom u 18:30 na glavnom trgu, bit će organizirana fikcionalna, alternativna gradska tura njemačke umjetnice Katharine Zimmerhackl.
 |
| Robna kuća PRIMA, foto: Arhiv Muzeja grada Trogira |
O IZLOŽBI
Uvrštavanjem bivšeg motela Sljeme arhitekta Ivana Vitića na popis zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske 2013. godine napravljen je veliki iskorak u društvenoj valorizaciji moderne arhitekture trogirskog područja, ali i osvještavanju potrebe sustavnog istraživanja i očuvanja tog segmenta graditeljske baštine. Ovaj izložbeni projekt motivirala je želja da se započeti javni dijalog o budućnosti Vitićevog ostvarenja potkrijepi sagledavanjem šire situacije, odnosno učini daljnji napor k utvrđivanju koordinata zamašnog urbanog razvoja Trogira nakon Drugog svjetskog rata.
Kako je riječ o uglavnom slabo obrađenom povijesnom sloju grada, istraživanje se fokusiralo na konstataciju činjenica. Dokumentiran je građevinski fond, pretraženi dostupni arhivski izvori i stručna periodika, obavljen niz razgovora, a sve sa ciljem da se dosad anonimnim objektima pridruže imena njihovih projektanata i shvati pozadina pojedinih investicija te na taj način stekne potpunija predodžba o lokalnoj arhitektonskoj produkciji i gradogradnji u tadašnjim političko-ekonomskim prilikama. Dragocjena su bila i zapisana kritička razmišljanja suvremenika o ubrzanoj izgradnji trogirske regije i općenito jadranske obale tijekom ovoga razdoblja, osobito Ive Babića, Željke Čorak, Antoanete Pasinović, Milana Preloga, Grge Gamulina, Tomislava Marasovića i drugih, kao i doprinosi istraživača koji su historizirali pojedine aspekte trogirske povijesti i arhitekture 20. stoljeća, poput Ive Babića, Stanka Piplovića, Dražena Arbutine i Danke Radić. Vesna Perković Jović na temelju svoje doktorske disertacije i kasnijih radova za ovu je izložbu pripremila prezentaciju odabranih vikend-kuća arhitekta Frane Gotovca na Čiovu i u Seget-Vranjici otvorivši važno pitanje kvalitativnog dosega individualne izgradnje.
 |
| Trogirski škver, foto: arhiv dr.sc. Danke Radić |
Premda se u prvoj polovini 20. stoljeća u užoj okolici Trogira mogu očitati određene protomodernističke tendencije, prvenstveno u utilitarnim projektima industrijskih pogona i socijalnoj stanogradnji, arhitektonski modernizam u punom smislu riječi afirmirao se tek nakon Drugog svjetskog rata nošen valom socijalističke modernizacije. Diljem socijalističke Jugoslavije uspostavljena je društveno financirana mreža javnih ustanova i stanogradnje, a arhitektonski okvir navedenih investicija činile su funkcionalne zgrade modernističkog sloga. Stoga je i naglasak ove izložbe stavljen na društvenu izgradnju koja je bila nositelj gospodarskog napretka grada i životnog standarda građana. Poduzeta ulaganja u socijalističkom sustavu imala su nedvojbeno pozitivne učinke: prijelaz iz poljoprivredne u industrijsko-turističku privredu, bolje obrazovne mogućnosti, zajamčena i lako dostupna zdravstvena zaštita, poboljšanje stambenih uvjeta, razvijeniji kulturni i društveni život općine. No, građevinska ekspanzija koja je pratila sveopći društveni napredak ostavila je ozbiljne prostorne i ekološke posljedice. Trogirsko kopno urbanizira se mehaničkim kolažiranjem javne, komercijalne i stambene izgradnje uz reduciranje poljoprivrednog zemljišta i zelenih površina. Propuštena je prilika za formiranje novog, cjelovitog urbanog sustava, čvrste prostorne matrice nekog mogućeg Trogira II. Istovremeno, građevinski pritisak na neposrednu okolicu povijesne jezgre umanjio je njen otočki karakter. Stoljećima definirana, zatvorena fizionomija grada iz panoramske vizure počinje fuzionirati sa puzajućom izgradnjom kopna. Tek nekoliko desetljeća akceleriranog razvoja odgovorno je za drastične promjene na urbanom i prirodnom krajoliku Trogira i okolice. Izložba progovara i o tom problemu koji je postao samo još akutniji povećanjem prostornog, prometnog, vizualnog i socijalnog kaosa nakon 1990. godine.
Prezentirane arhitektonske realizacije ocrtavaju karakteristične faze poslijeratnog modernizma: od pragmatičnog, shematskog funkcionalizma u poraću, preko varijanti zrelog, internacionalnog modernizma 50-ih i 60-ih godina do okretanja kritičkom regionalizmu i postmodernističkim strujanjima u kasnim 70-im i 80-im godinama. Na trogirskom području svoj su trag ostavili brojni arhitekti, manje ili više poznati protagonisti ondašnje arhitektonske scene, među kojima su, osim spomenutog Vitića, još i Neven Šegvić, Berislav Kalogjera, Mira Poletti, Lovro Perković, Zdravko Bregovac, Ante Svarčić, Antun Šatara i drugi, dok posebno mjesto pripada djelatnicima Projektnog biroa Graditelj iz Zagreba: Zvonku Maliću, Damiru Kvočiću i Nikoli Raku. Ova projektna organizacija, najčešće u sinergiji sa lokalnim građevinskim poduzećem Graditelj, realizirala je niz javnih objekata i stambenih naselja doprinoseći, nehotice, prevladavajućem osjećaju jednoobraznosti trogirske arhitekture 70-ih i 80-ih godina. Vitićev motel ostaje, svakako, najvrjedniji arhitektonski artefakt svoje epohe, no uvidom u izvorne projekte i arhivske fotografije drugih gradnji, prepoznaje se još kvalitetnih ostvarenja koja danas, kao i Vitićevo djelo, ne možemo u potpunosti cijeniti zbog neadekvatnog održavanja. Nadamo se kako će daljnja istraživanje i popularizacija moderne arhitekture Trogira podignuti svijest njihovih vlasnika i korisnika te potaknuti skrb za ovo, još uvijek uglavnom neprepoznato graditeljsko nasljeđe.
 |
| Panorama Trogira 1966., Foto: Hrvatski državni arhiv |
Pored provedenog istraživanja trogirske arhitekture od 1945. do 1990. godine, izložba će predstaviti i neke od umjetničkih radova koji su producirani u sklopu projekta Motel Trogir. Riječ je o fotografijama suvremenog stanja trogirskog motela autorice Duške Boban i video zapis svjetlosne intervencije umjetnice Neli Ružić naziva Stolen Future izvedene na istom objektu u prosincu 2014. godine.
________________________________________________
Alternativna tura | Katharina Zimmerhackl
Kao ekstenzija i zasebni segment projekta, 22. rujna 2015. s početkom u 18 30 sati na glavnom gradskom trgu bit će organizirana fikcionalna, alternativna gradska tura, otvorena i besplatna za građanstvo, prema koncepciji njemačke umjetnice Katharine Zimmerhackl. Radi se o spajanju dvaju narativa, dokumentarnog – temeljenog na istraživanju moderne arhitekture Motel Trogir tima te filmskog, prema motivima američkog igranog filma Winnetou (1962.-1968.) snimanog i na trogirskim gradskim lokacijama. Ovaj dio projekta podupire Goethe Institut Hrvatska.
________________________________________________
Projekt Motel Trogir pokrenut je 2013. godine kao građanska kampanja s fokusom na trogirski motel izgrađen 1965. godine po projektu Ivana Vitića, jednog od najistaknutijih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća. Vitićev motel jedan je od rijetkih primjera vrhunske moderne arhitekture u Trogiru.
Projekt ima tri temeljne aktivnosti: afirmacija i zaštita kulturne baštine, proizvodnja javnosti i borba za javni interes.
Kroz dosadašnji rad projekta trogirski motel stekao je status trajno zaštićenog kulturnog dobra RH, a isti status osiguran je i za Vitićev motel u Rijeci koji je postao i prvi ikad arhitektonski spomenik s formalnom trajnom zaštitom izgrađen nakon Drugog svjetskog rata u Rijeci i okolici.
Rad na projektu Motel Trogir uključuje i šire područje zaštite naslijeđa socijalističkog modernizma, pa utoliko problematizacija Vitićevih motela i drugih modernističkih zdanja nije samo njihova estetska kanonizacija, već i društvena afirmacija moderne i njenih dosega, odnosno njenog značenja danas.
Uz istraživački rad, izložbenu djelatnost i aktivizam, rad na projektu uključuje i međunarodnu suradnju kroz povezivanje sa sličnim inicijativama u Europi, posebno postsocijalističkim zemljama, uključujući bivše sovjetske republike i zemlje sjeverne Afrike. Projekt paralelno razvija i mediteransku mrežu za suradnju na projektima koji problematiziraju modernističku baštinu.
Godišnja umjetnička manifestacija organizira se u okviru projekta od 2014. godine, a kroz produkciju angažiranih radova domaćih i stranih umjetnika nastoje se problematizirati pitanja javnog prostora grada.
Projekt uopće stremi širem kulturnom angažmanu i izgradnji kritičnosti društvenih procesa i alternativa postojećem stanju. Utoliko pitanje nije samo što motel (trogirski, riječki ili bilo koje drugo slično vrijedno zdanje) znači sam po sebi, već što on znači i može biti za društvo, ljude i grad u kojem se nalazi.
U sklopu projekta 2015. godine bit će objavljena i prva u seriji knjiga, posvećena Vitićevim jadranskim motelima.
 |
| Motel Sljeme, foto: Arhiv Muzeja grada Trogira |
IMPRESSUM:
Partneri izložbe: Muzej grada Trogira, Radovan- Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira
Autorica izložbe: Lidija Butković Mićin
Suradnica u istraživanju: Diana Magdić
Koordinacija: Nataša Bodrožić, Saša Šimpraga
Dizajn: Nikola Križanac
Zahvale: dr.sc. Danka Radić, dr.sc. Fani Celio-Cega, dr.sc. Vesna Perković Jović, dr.sc. Ivo Babić,Aleksandra Bilić Petričević, Dolores Špika, Ante Delalle, Nives Madirazza-Delalle, Zvonko Malić, Ivana Mitar, Zvonko Malić, Morana Ostojić, Sanja Horvatinčić, Ivica Jakus, Igor Matijaš, Danijela Vuković
Projekt Katharine Zimmerhackl podržava Goethe Institut Hrvatska
Projekt Motel Trogir 2015. podržavaju: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Zaklada Kultura nova
Tekst preuzet i objavljen uz dopuštenje: http://moteltrogir.tumblr.com/
Nema komentara:
Objavi komentar