Izložba Lili Gluić „Evo kamena, milosti mora i neba domaćih zvona“ otvorit će se u atriju Muzeja grada Trogira u srijedu 16. rujna 2015. u 20:00 sati.
O izložbi "Evo kamena, milosti mora i neba domaćih zvona"
autor: Tonći Šitin
autor: Tonći Šitin
Prošlo je već šesnaest godina od prve samostalne izložbe Lili Gluić i to upravo u Muzeju grada Trogira (1999.), da bi u kratkom razdoblju ona nanizala čak 56 izložbi fascinirajući nas bujnošću materije i snagom skrivene energije, nekim unutrašnjim bljeskom koji je davao smisao njezinim traganjima i zanosima. U vrijeme zaglušujućih zvona privrženika stalno nove umjetničke prakse, Lili je slijedila svoj unutrašnji put ne nasjedajući vjeri u radikalnu izmjenu svijeta, već je nastojala sačuvati prve impulse, svoj integritet, ne gubeći čvrsto tlo pod nogama, birajući narativ koji svjedoči iz sebe sama, prepričava i upozorava. Na izvorima intimističkih tema i motiva gradio se svijet diskretan, pun toplih prizvuka, nježne fluidnosti i iskrene elegantne igre na tragu stare monfrine. Lili je brzo shvatila da za nju umjetnost nije tek estetska kategorija, već je odnos prema stvarnosti koji se pokazuje kao sentimentalna uspomena na život, ljude, gradove i „malena mjesta srca moga“ koji kopne i nestaju. To je nesvakidašnji vremeplov kroz duhovne pejzaže slikarice koja u nijemoj tišini stražari i bespomoćno bilježi pomake… naniže! Ona bi mogla, poput velikog pjesnika asocijativnih impresija Georga Trakla, svjedočiti o neprestanom vraćanju melankolije usamljeničkih duša.
U provjeri svojih mogućnosti Lili Gluić okreće se svijetu koji je okružuje, gotovo ispovjedno bilježi svoje doživljaje i traži bez prestanka rješenja koja se njoj čine bliska, ponekad svijetla i ditirampski raspjevana a ponekad utonula u sjetnu melankoliju „u dimu bola u maglama“. Ne slučajno Gluićeva se poslije akvarela, s prizorima iz svakodnevnog života dalmatinskih mjesta s domaćim životinjama, uskim kamenim kaletama, fascinantnim starim ženama, lukama i krajobrazima kroz različita godišnja doba, okrenula gradskim vedutama ponajprije Splita i Trogira ali ne da bi ih motrila kao urbane toponime već da bi dodirnula prizore njihove uljuđenosti, doživljajne epizode, unutrašnji ritam života. Usporedo s tim tekao je proces metjerskog usavršavanja pa je likovna deskripcija veduta Splita s vremenom donesena s više igre svijetla i kolorističkim varijacijama akrila koje se oslobađaju okova realizma i novom gestom prelaze granice figurativnog. Recentni radovi odlikuju se tako višim stupnjem stilske pročišćenosti, potez slikarskom špatulom je oslobođen i stilski izraz je sigurniji, štoviše javlja se kao unutrašnja nužnost ne skrivajući intimistička usmjerenja. Kako Lili ne kopira prirodu, ona je osjeća svim svojim čulima i u svaku sliku s ekspresivnim nanosima boje dodiruje nas i topla mediteranska klima, neko crveno ili žuto nebo, stakleno zrcalo mora koje pronosi sjene kuća koje kao da iz njega izranjaju (Crveni i Žuti Split, strme litice sivih stijena koje se ogledaju u tirkiznom staklu mora i dr.). Na opažajnom planu materijalno i fluidno gube transparentnu razliku, iznad uređenog grada u tami uznemirujućeg neba kao da viri nama nepoznata mutna svijetlost koja svemu daruje tišinu i tajanstveni zvon (Stradun ili Veduta Splita s mora). Upravo na tim linijama horizontale i vertikale, na sudaru zbilje i prozračne imaginacije provjerava se naš identitet, zemaljski zavičaj i baštinjeni gradovi te zvjezdani univerzum kao nesputani put k istini i slobodi. To je taj krajolik ili veduta između osjećajnosti i sudbine, treptaja trenutka i čudima svijetla nad nama.
Konačno, Lili već duže vrijeme slika predano i s velikim razumijevanjem odabranih krajolika, tu nema radikalnih obrata već sabiranja i produbljenih zapažanja, akcent je na mašti, toplini, dominaciji trenutka, stalnim izmjenama svjetlosnog i pikturalnog ugođaja, mimezisu koji u slikarskoj uznemirenosti tako lako doživljava razne metamorfoze. Vraćajući se u Trogir Lili Gluić zna da je to ujedno mjesto čežnje, nostalgije i rascvale krošnje sjećanja s naglašenom intimističkom notom.
U provjeri svojih mogućnosti Lili Gluić okreće se svijetu koji je okružuje, gotovo ispovjedno bilježi svoje doživljaje i traži bez prestanka rješenja koja se njoj čine bliska, ponekad svijetla i ditirampski raspjevana a ponekad utonula u sjetnu melankoliju „u dimu bola u maglama“. Ne slučajno Gluićeva se poslije akvarela, s prizorima iz svakodnevnog života dalmatinskih mjesta s domaćim životinjama, uskim kamenim kaletama, fascinantnim starim ženama, lukama i krajobrazima kroz različita godišnja doba, okrenula gradskim vedutama ponajprije Splita i Trogira ali ne da bi ih motrila kao urbane toponime već da bi dodirnula prizore njihove uljuđenosti, doživljajne epizode, unutrašnji ritam života. Usporedo s tim tekao je proces metjerskog usavršavanja pa je likovna deskripcija veduta Splita s vremenom donesena s više igre svijetla i kolorističkim varijacijama akrila koje se oslobađaju okova realizma i novom gestom prelaze granice figurativnog. Recentni radovi odlikuju se tako višim stupnjem stilske pročišćenosti, potez slikarskom špatulom je oslobođen i stilski izraz je sigurniji, štoviše javlja se kao unutrašnja nužnost ne skrivajući intimistička usmjerenja. Kako Lili ne kopira prirodu, ona je osjeća svim svojim čulima i u svaku sliku s ekspresivnim nanosima boje dodiruje nas i topla mediteranska klima, neko crveno ili žuto nebo, stakleno zrcalo mora koje pronosi sjene kuća koje kao da iz njega izranjaju (Crveni i Žuti Split, strme litice sivih stijena koje se ogledaju u tirkiznom staklu mora i dr.). Na opažajnom planu materijalno i fluidno gube transparentnu razliku, iznad uređenog grada u tami uznemirujućeg neba kao da viri nama nepoznata mutna svijetlost koja svemu daruje tišinu i tajanstveni zvon (Stradun ili Veduta Splita s mora). Upravo na tim linijama horizontale i vertikale, na sudaru zbilje i prozračne imaginacije provjerava se naš identitet, zemaljski zavičaj i baštinjeni gradovi te zvjezdani univerzum kao nesputani put k istini i slobodi. To je taj krajolik ili veduta između osjećajnosti i sudbine, treptaja trenutka i čudima svijetla nad nama.
Konačno, Lili već duže vrijeme slika predano i s velikim razumijevanjem odabranih krajolika, tu nema radikalnih obrata već sabiranja i produbljenih zapažanja, akcent je na mašti, toplini, dominaciji trenutka, stalnim izmjenama svjetlosnog i pikturalnog ugođaja, mimezisu koji u slikarskoj uznemirenosti tako lako doživljava razne metamorfoze. Vraćajući se u Trogir Lili Gluić zna da je to ujedno mjesto čežnje, nostalgije i rascvale krošnje sjećanja s naglašenom intimističkom notom.
Izložba će biti otvorena do 26. rujna 2015. Radno vrijeme Muzeja grada Trogira je od ponedjeljka do subote od 9:00 do 12:00 te 17:00 do 20:00 sati.
O autorici izložbe
Slikarica Lili Gluić rođena je u Splitu 6.1.1956. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu. Tijekom školovanja život je odnosi na neko vrijeme u Švicarsku, Italiju, Nizozemsku te Kanadu...Čim joj obiteljske obveze to dopuste, njen likovni talent nalazi put koji je nemoguće zaustaviti. Lili uvijek ističe da su prvo i najvažnije umjetničko djelo njenih petero djece na čijem se rađanju i odrastanju mogla učiti da ljudski napori surađujući s Božjim nadahnućem rađaju neizbrisivim impresijama. Intenzivira svoj rad i uz pomoć i sugestije dr. sc. Fani Celio Cega (ravnateljice Muzeja grada Trogira), Ivane Prijatelj-Pavičić, Srđane Šenauer, fra Branka Periše te pok. dr. Anatolija Kudrjavceva, koji prepoznaju njenu izvornu darovitost, počinje izlagati.
Prvu izložbu priređuje u Muzeju grada Trogira, a likovna joj kritika omogućuje nastavak izlaganja u domovini i inozemstvu: na poziv milanskog galerista izlaže u Ars-Italica u Milanu, sa svojim radovima gostuje u Galeriji El hogar-Lugones u Buenos Airesu, ...
Njeni pejzaži, vedute, genre i mrtve prirode u tehnici ulja, akrilika i akvarela nalaze se u kulturnim ustanovama, državnim institucijama, sakralnim objektima te privatnim zbirkama u zemlji i svijetu.
Član je udruga "Likos" i "Salona art" te sudjeluje na 5. hrvatskom trienalu akvarela s tri rada.
Veselimo se vašem dolasku!
:)
Nema komentara:
Objavi komentar