Brončanu bistu s likom Krune Quiena, autora Stanka Vukadina, darovala je
Muzeju grada Trogira gđa. Gordana Quien – Belamarić. Ovim darovanjem obogaćen
je fundus zbirke suvremene umjetnosti Muzeja grada Trogira. Vrijednost ove
brončane biste posebnog je kulturno-povijesnog i umjetničkog značaja za Trogir
zbog Quienove posebne veze s Trogirom.
darovana brončana bista s likom Krune Quiena
fotografija: M. Maljković
Iako je rođen u Zadru (1917.), Kruno Quien je zavičajem Trogiranin. Volio
je grad u kojem je proveo djetinjstvo i mladost i njemu se uvijek rado vraćao.
Trogir ga je inspirirao: o njemu je pisao u svojm stihovima, u Trogir je
smještao svoju prozu, Trogir je dokumentirao u scenarijima za filmove...
Quienova novela Kaja, ubit ću te
ekranizirana je 1967. godine. Ovaj je igrani film, redatelja Vatroslava Mimice sniman
u Trogiru, a smatra se jednim od klasika hrvatske kinematografije. Interesantno
je napomenuti kako je nekoliko scena snimljeno u stalnom postavu Muzeja grada
Trogira (u salonu u kojem je prikazan period od 16. do 18. stoljeća).
screenshot: youtube.com / fotografija: M. Maljković
Od 1960 do 1985. napisao je niz scenarija za dokumentarne, kratke ili pak
igrane filmove. Neki od njih su Sunt
lacrimae rerum (redatelj E. Galić, 1965.), Klesari (E. Galić, 1968.), Crni
kišobran (E. Galić, 1969.), Vrata
Majstora Radovana (redateljica Lj. Jojić, 1971.), Orgulje i vatrogasci (V. Kljaković, 1973.), Ne naginji se van (B. Žižić, 1977.), Priko sinjeg mora (Lj. Jojić, 1979.)... Ovaj posljednji
interesantan je po tome što je to prvi dugometražni film u Hrvatskoj kojeg je
režirala žena!
Od navedenih filmova velik broj ih je sniman u Trogiru, što nam govori da
je Trogir uvijek bio interesantna i iskoristiva kulisa kako za domaću filmsku
produkciju, tako i za stranu (u tijeku je snimanje BBC-jeve serije Jonathan
Strange & Mr. Norell!).
screenshot: youtube.com / dailymotion.com
Quien je osim filmskih scenarija i tekstova za filmove pisao prozu, eseje i
pjesme. Sa slikarom Hrvojem Šercarom objavio je slikarsko-pjesničku mapu San svetog Ivana Trogirskog. Spomenuta
pjesma, Trogirski nokturno, U staroj trogirskoj mlinici, katedrali kruha, Radovanova
vrata, samo su neki od naslova pjesama posvećenih Trogiru. Među ciklusom
pjesama Sedam otoka i jedno more
svoje je mjesto pronašao otok Čiovo...
Za života Quien je objavio dvije zbirke pjesama Rime (1943.) i Kameni grad
(1956.), a posmrtno mu je objavljena zbirka Stihovi
na starinsku (1992.).
iz: Kruno Quien, Stihovi na starinsku (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb,
1992. str. 12., 13.)
Zbog svega
navedenog, očita je vrijednost darovane biste Krune Quiena ne samo za Muzej
grada Trogira, nego i za sam grad Trogir - njegovu povijest, kulturu i umjetnost
za koju je Kruno Quien kao pjesnik, pripovijedač dramaturg i filmski scenarist učinio jako puno...
REKLI SU O QUIENU:
„Kruno Quien je na filmskom području, kao dramaturg i scenarist, ostavio
tako zamjetljiv i nemimoilazan trag...“
Tonko Maroević
„Kao što je poznato, film
Ne naginji se van postigao je najviša priznanja u nas i u inozemstvu (Velika
zlatna arena u Puli, Nagrada „Vladimir Nazor“, Grand Prix Avvelino, ...).
Nedavno, kao gost Umjetničke akademije u Berlinu, prikazao sam film „Ne naginji
se van“ auditoriju Odjela za film i medije Akademije. Poslije projekcije,
predstojnik Odjela, vrlo poznati njemački filmski režiser Peter Lilienthal,
rekao je da bi živo želio upoznati čovjeka koji je znao napisati briljantni
dijalog iz scene Matine smrti...“
Bogdan Žižić
„Ne stoji Kruno Quien
uzalud na početku klasične Mrkonjićeve antologije Suvremeno hrvatsko pjesništvo
(1972.)... Dobro se sjećam prve mladosti, kada sam prigodom gostovanja
splitskih književnika u Zadru, valjda 1957., čuo Quiena, gospodina krasnih
manira i obličja, kako maštovito i temperamentno deklamira pjesme iz svoga
Kamenog grada, pogotovu slavnu poemu o kipu sv. Ivana Trogirskog. Bila je to
rječita čipka jezika.“
Ante Stamać
Nema komentara:
Objavi komentar