ponedjeljak, 24. ožujka 2014.

Fundus zbirke suvremene umjetnosti Muzeja grada Trogira obogaćen vrijednim darovanjem



Brončanu bistu s likom Krune Quiena, autora Stanka Vukadina, darovala je Muzeju grada Trogira gđa. Gordana Quien – Belamarić. Ovim darovanjem obogaćen je fundus zbirke suvremene umjetnosti Muzeja grada Trogira. Vrijednost ove brončane biste posebnog je kulturno-povijesnog i umjetničkog značaja za Trogir zbog Quienove posebne veze s Trogirom.


darovana brončana bista s likom Krune Quiena
fotografija: M. Maljković


Iako je rođen u Zadru (1917.), Kruno Quien je zavičajem Trogiranin. Volio je grad u kojem je proveo djetinjstvo i mladost i njemu se uvijek rado vraćao. Trogir ga je inspirirao: o njemu je pisao u svojm stihovima, u Trogir je smještao svoju prozu, Trogir je dokumentirao u scenarijima za filmove...

Quienova novela Kaja, ubit ću te ekranizirana je 1967. godine. Ovaj je igrani film, redatelja Vatroslava Mimice sniman u Trogiru, a smatra se jednim od klasika hrvatske kinematografije. Interesantno je napomenuti kako je nekoliko scena snimljeno u stalnom postavu Muzeja grada Trogira (u salonu u kojem je prikazan period od 16. do 18. stoljeća).

 screenshot: youtube.com / fotografija: M. Maljković




Od 1960 do 1985. napisao je niz scenarija za dokumentarne, kratke ili pak igrane filmove. Neki od njih su Sunt lacrimae rerum (redatelj E. Galić, 1965.), Klesari (E. Galić, 1968.), Crni kišobran (E. Galić, 1969.), Vrata Majstora Radovana (redateljica Lj. Jojić, 1971.), Orgulje i vatrogasci (V. Kljaković, 1973.), Ne naginji se van (B. Žižić, 1977.), Priko sinjeg mora (Lj. Jojić, 1979.)... Ovaj posljednji interesantan je po tome što je to prvi dugometražni film u Hrvatskoj kojeg je režirala žena!


Od navedenih filmova velik broj ih je sniman u Trogiru, što nam govori da je Trogir uvijek bio interesantna i iskoristiva kulisa kako za domaću filmsku produkciju, tako i za stranu (u tijeku je snimanje BBC-jeve serije Jonathan Strange & Mr. Norell!).

 
screenshot: youtube.com / dailymotion.com



Quien je osim filmskih scenarija i tekstova za filmove pisao prozu, eseje i pjesme. Sa slikarom Hrvojem Šercarom objavio je slikarsko-pjesničku mapu San svetog Ivana Trogirskog. Spomenuta pjesma, Trogirski nokturno, U staroj trogirskoj mlinici, katedrali kruha,  Radovanova vrata, samo su neki od naslova pjesama posvećenih Trogiru. Među ciklusom pjesama Sedam otoka i jedno more svoje je mjesto pronašao otok Čiovo... Za života Quien je objavio dvije zbirke pjesama Rime (1943.) i Kameni grad (1956.), a posmrtno mu je objavljena zbirka Stihovi na starinsku (1992.).  



iz: Kruno Quien, Stihovi na starinsku (Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992. str. 12., 13.)



Zbog svega navedenog, očita je vrijednost darovane biste Krune Quiena ne samo za Muzej grada Trogira, nego i za sam grad Trogir - njegovu povijest, kulturu i umjetnost za koju je Kruno Quien kao pjesnik, pripovijedač dramaturg i filmski scenarist  učinio jako puno...





 REKLI SU O QUIENU:


„Kruno Quien je na filmskom području, kao dramaturg i scenarist, ostavio tako zamjetljiv i nemimoilazan trag...“
Tonko Maroević



„Kao što je poznato, film Ne naginji se van postigao je najviša priznanja u nas i u inozemstvu (Velika zlatna arena u Puli, Nagrada „Vladimir Nazor“, Grand Prix Avvelino, ...). Nedavno, kao gost Umjetničke akademije u Berlinu, prikazao sam film „Ne naginji se van“ auditoriju Odjela za film i medije Akademije. Poslije projekcije, predstojnik Odjela, vrlo poznati njemački filmski režiser Peter Lilienthal, rekao je da bi živo želio upoznati čovjeka koji je znao napisati briljantni dijalog iz scene Matine smrti...“
Bogdan Žižić



„Ne stoji Kruno Quien uzalud na početku klasične Mrkonjićeve antologije Suvremeno hrvatsko pjesništvo (1972.)... Dobro se sjećam prve mladosti, kada sam prigodom gostovanja splitskih književnika u Zadru, valjda 1957., čuo Quiena, gospodina krasnih manira i obličja, kako maštovito i temperamentno deklamira pjesme iz svoga Kamenog grada, pogotovu slavnu poemu o kipu sv. Ivana Trogirskog. Bila je to rječita čipka jezika.“
Ante Stamać





Nema komentara:

Objavi komentar