Gostovanje izložbe "Brodogradilište Trogir - od zanatske do industrijske proizvodnje" u Državnom arhivu u Rijeci

Izložba “Brodogradilište Trogir – od zanatske do industrijske proizvodnje” autorice Danke Radić gostuje u Državnom arhivu u Rijeci od 26. veljače do 15. ožujka 2014. godine.

Otvaranje izložbe održat će se u srijedu, 26. veljače 2014. u 19:00 sati. Izložbu će otvoriti Goran Crnković, ravnatelj Državnog arhiva u Rijeci; Danka Radić,  viša kustosica Muzeja grada Trogira - autorica izložbe te Ivana Mitar, voditeljica ureda za odnose s javnošću u Brodotrogiru d. d.

Oganizatori izložbe su Muzej grada Trogira, Brodotrogir d. d., Državni arhiv u Rijeci i Matica hrvatska – ogranak u Rijeci.

Izložba je popraćena katalogom izložbe.

 

Nakladnik: Muzej grada Trogira / Za nakladnika: dr.sc. Fani Celio Cega / Autorica teksta kataloga, kataloških jedinica, bibliografije te stručne koncepcije: Danka Radić / Autorica multimedijalne prezentacije: Ivana Mitar / Likovni postav: Vilim Halbärth / Fotografije: Maja Maljković, Danka Radić, Fotoarhiv Muzeja grada Trogira, Fotoarhiv Brodotrogir d. d., privatne zbirke / Lektura: Slavica Rožić / Korektura: Aleksandra Bilić Petričević / Tehnička realizacija izložbe: Aleksandra Bilić Petričević, Nedjeljka Đogić, djelatnici Brodotrogira d. d. / Grafička priprema: Neven Marin / Tisak: Dalmacija papir Split / Naklada: 300 primjeraka / Donatori: Ministarstvo kulture RH, Grad Trogir, Brodotrogir d. d. / ISBN 978-953-7677-07-7

POVODOM GOSTOVANJA IZLOŽBE U DRŽAVNOM ARHIVU U RIJECI...

Povijest grada Trogira tijesno je isprepletena s poviješću brodogradnje i pomorstva. Zapravo, pomorstvo i brodogradnja su upravo jedan od temelja nad kojim se dizala cjelokupna politička i kulturna arhitektura Trogira kroz cijelu njegovu povijest još od početaka u davnoj pretpovijesti. Nije se moglo ni do susjednog Čiova ni do obližnjih otoka i otočića bez brodova bez kojih je uostalom nezamisliva trgovina i ribolov. Prastanovnici ovih krajeva Iliri bijahu vješti moreplovci, a to su vjerojatno bile i one prastare populacije prije njih. Grci koji su na mjestu već postojećeg ilirskog naselja osnovali svoju naseobinu Tragurion došli su s mora, doplovili su s Visa (Isse). Tijekom antičke povijesti za vrijeme Grka i Rimljana nije se moglo živjeti bez mora, bez brodova koje je trebalo graditi, ali i održavati. Opće poznato je da brod treba stalno održavati, ali i popravljati, izvlačiti na suho, premazivati... što dakako pretpostavlja postojanje brodogradilišta. Zato su bile pogodne niske obale starog Traguriona na kojima se već tada, a vjerojatno i mnogo ranije gradilo brodove odakle ih je bilo lako porinuti u more, ali i izvlačiti zbog sezonskih popravaka.

Dolaskom novog slavensko-hrvatskog svijeta od ranog srednjeg vijeka nije prekinuta pomorska, a ni brodograditeljska djelatnost. Dobro su poznati podatci o moćnom brodovlju Hrvatske države u X. stoljeću. Mnogi od tih brodova morali su biti sagrađeni u Trogiru u kojem nisu prekinute urbane tradicije, a time ni razni zanati. Usporedbe radi danas je u znanosti opće prihvaćena pretpostavka da su kamene ukrase ukrašene pleterom na tlu Hrvatske, klesali upravo trogirski klesari. Najbogatija je sačuvana arhivska građa iz XIII. stoljeća iz razdoblja najvećeg procvata grada. Isprave spominju trogirske brodove, poput broda „Sv. Ivan“ i onog zvanog „Sv. Franjo“. Isprave spominju imena mnogobrojnih zanatlija među kojima su i kalafati – brodograditelji: Draggina, Tholan, Lunardus, Dessa i Gervazije. Trogirani, ne samo da su vješti pomorci koji plove do nasuprotne jadranske obale i zalaze u Mediteran, već kao poduzetni ljudi ulažu, slično današnjem dioničarstvu, u pomorsko trgovačke pothvate. Poznato je da je Trogir imao svoja brodogradilišta na samoj obali, na rivi, na kojoj su se nalazila i dva svjetionika. Jedno od tih brodogradilišta nalazilo se kod crkve sv. Dominika, a drugo kod crkve sv. Nikole.

Trogir je stoljećima, u doba dok je bio autonomna komuna kao i tijekom duge mletačke vlasti, imao svoju komunalnu galiju koju je trebao opremati, održavati, ali i puniti je posadom. Trogirani su bili vješti u pomorskim ratovima pa su u XIII. stoljeću u pomorskoj bitki pobijedili Splićane. Godine 1571. trogirska galija sudjelovala je u čuvenoj bitki kod Lepanta gdje je poražena turska mornarica. U toj bitki izginulo je 150 Trogirana.

                I najnovija trogirska povijest vezana je uz brodogradnju kada nakon Drugog svjetskog rata manufakturna proizvodnja prerasta u industrijsku s brodovima izgrađenima od čelika. S industrijom dolazi do civilizacijskog skoka, promjene cjelokupne socijalne strukture tako da je veliki dio stanovnika trogirske općine našao zaposlenja u brodograđevnoj industriji. Stvoreni su novi kadrovi vrijednih radnika i inžinjera koji su dali novo obilježje gradu.

Željeli bismo naglasiti da je brodogradnja ne samo tehnika već svojevrsna umjetnost. S kolikom ljubavlju i ushićenjima su stari kalafati govorili o svojim brodovima, o linijama i zaobljenim plohama, o provama i krmama kao da se radi o ženskom tijelu. Je li to možda slučaj zašto neki nacrti izgledaju poput umjetničkih slika? Stari proto Katalinić Ante zanimljivo je, bavio se i slikarstvom. Valja spomenuti da su trogirski brodovlasnici, poput obitelji Ivčević, Puović, Moretti, Kalebota i Sentinella, naručivali slike svojih jedrenjaka. Brodogradnja je ne samo tehnika već i kultura u najširem smislu tog pojma. Ona je imala svoje meštre, domišljate i marljive radnike koji su imali svoj stil života i sustav vrijednosti, zdušno predani poslu kojeg su voljeli.

Ova izložba je svojevrsna rekapitulacija dublje povijesti trogirske brodogradnje, posebno ove najnovije kad su sagrađeni veliki prekooceanski brodovi, oni trgovački i putnički, dokovi, plovila različitih tipova u kojima su primijenjena rješenja koja su osmislili poznati trogirski inžinjeri.

Ova izložba usmjerava naš pogled, ne samo prema prošlosti, već potiče naša razmišljanja prema budućnosti u kojoj će brodogradnja biti temeljna gospodarska djelatnost kao bitno obilježje kulture i gospodarstva grada Trogira.

 Gostovanje ove izložbe u Državnom arhivu u Rijeci nije slučajno. Ono je rezultat dugogodišnje suradnje Državnog arhiva u Rijeci s Muzejom grada Trogira. Osim toga postoje čvrste veze riječke i trogirske brodogradnje. Upravo je trogirski brodograditelj Katalinić svojim znanjem, inicijativom i poduzetnošću dao veliki doprinos razvoju riječke brodogradnje... (D. Radić)