● kovači, kolari, potkivači - ovaj je zanat uključivao i potkivanje konja. Svi kovači nisu bili potkivači, kao ni kolari. Zadnji kovač - potkivač, prema izvorima kojima raspolažemo, bio je kovač Guina koji je svoju radnju imao odmah pored bačvarske radnje Korado na Fortinu. Posljednji kolari bili su Đakomo Tironi i njegov otac, koji su imali radnju na mjestu današnjeg kafića "Slaven". Ta se radnja kasnije pretvorila u mehaničku radnju, a nakon toga u mehanički mlin u kojem se tijekom Drugog svjetskog rata mljelo kukuruz, ječam i pšenicu.
● kao najpoznatija obitelj pitura ili bojadisara - ličilaca navodi se obitelj Betica
● klesarstvo je u Trogiru poznato zanimanje od davnina... posebno uzevši u obzir obližnje kamenolome u Segetu, Vrsinama i Planom. Poznata klesarska radnja u Trogiru bila je u vlasništvu obitelji Kačić, koja je u Trogir došla s Brača. Klesarska radnja Martinić prestala je s radom nakon smrti zadnjeg klesara u toj obitelji.
● meštar Ante Gruić, Augustin Bilić - Panto i Miše iz Žednog bili su najpoznatiji zidari prošlog stoljeća na ovom području.
● jedno od zanimanja koje danas više ne postoji bili su petleri - limari koji su izrađivali svjetiljke na ulje, lijevke, mjere za ulje itd.
● špackamini ili dimnjačari imali su dosta posla s obzirom na postojanje zakona po kojem su se dimnjaci morali redovito čistiti.
● mlinari su kao zanimanje nestali zajedno s mlinovima - negdje nakon Drugog svjetskog rata. Od starih mlinica sigurno znate za mlinice na Pantanu, a kao predstavnike "modernijih" - motornih mlinica navodi se mlin Kaje Petrića. Taj je mlin svoj energetski centar sa strojevima koji su pokretali mlinove te specijalni mlin za pravljenje žita. Osim mlinova ti su strojevi pokretali i stroj za stupanje sukna i pilu za piljenje drva. U istom centru nalazila se tangarija za bojanje sukna. Nalazio se na Travarici.Sličan mlin bio je i mlin Mišura Lušić, koji je u svojem sastavu imao uljaru i pogon za izradu tjestenine. Radionicu za izradu tjestenine imao je i Jure Slade - Šilović u Mornarskoj ulici pokraj crkve sv. Petra.
● o tkaljama (kalicama, tkalicama) uistinu se može napisati mnogo... spomenimo samo da su prve žene izučene tkanju na području Trogira bile Jela Alajbeg i Božica Vajić. Tijekom 20. stoljeća tkale su Marija Čarija u Mornarskoj ulici, Luce Madirazza u Lucićevoj ulici, Donka i Tonka Stipčić na rivi, Marija Aranza, Perina Stipčić, Ivanka Ana i Tatjana Zelalija u Pasikama, zatim Anka Brešan, Žuvanka i Jela Strize na Čiovu... Tkalački stan Tatjane Mladin, rođ. Zelalija nalazi se u Muzeju grada Trogira.
● u gradu je nekoć bilo pet uljara. U Muzeju grada Trogira čuvaju se fotografije uljare u vlasništvu Vinka Svilana. Detalj iz te uljare možete vidjeti na fotografiji ispod:
● zlatarstvom su se početkom 20. stoljeća bavile obitelji Sentinella i Milić, tradicionalnim pekarstvom obitelj Strize, brijači su bili iz obitelji Kalebota, Karara, Cicilijani i Emer, mesari su bili članovi obitelji Ivačić (Guberac), Drnasin, Čarija... Spomenimo još i konopare, apotekare, artiere, papučare... :)
Ovaj je naš "memento" nepotpun, naravno nove su informacije uvijek dobrodošle na našu adresu e-pošte muzej.grada.trogira@gmail.com ili na našu facebook stranicu Muzej grada Trogira.
Ugodan dan i lijep pozdrav iz MGT! :)
Nema komentara:
Objavi komentar