Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 22/50

U srednjem vijeku, navodi Ivan Delalle, zatvarala su se gradska vrata na znak zvona katedrale sv. Lovre. Za sigurnost građana brinuli su se noćni stražari, koji, kao i obični prolaznici, nisu smjeli biti na ulici bez svjetiljke - feralića. Javne rasvjete nije bilo, jedini izvor svjetlosti dolazio je od uljanica pred malim kapelicama.

Sredinom 19. stoljeća, navodi Stanko Piplović, trogirsku javnu rasvjetu činile su uljane svjetiljke. Ferali su bili razmješteni po gradu i na Čiovu. Općina je plaćala tzv. nažigače - ljude koji su ih navečer palili. Trogirski nažigači bili su Toma Emer zvani Maglizza, Josip Maglizza, Mihovil Emer, Mihovil Mitar i Toma Mitar. U to se vrijeme u dokumenitma spominju i žene zadužene za pranje krpa kojima su se čistili ferali: Maria Madirazza, Franka Katalinić i Uršula Dresančić.

Gdje su se točno oko 1850. godine nalazili ferali ne zna se; pretpostavlja se da s bili na križanjima ulica. Smatra se da su imali metalnu konstrukciju i 4 ostakljene bočne plohe, slično kao i danas. U ulicama su bili učvršćeni u zidove, a uz obalu su bili slobodnostojeći na stupovima. O njima se brinuo majstor Ivan Bettinelli - bojao je stupove, podešavao gorionike i mijenjao stakla. Početkom 1861. on je, po nalogu načelnika Antuna Fanfogne, popravio 7 ferala, ispravio one koji su bili iskrivljeni i zamjenio razbijena stakla.

Gradska rasvjeta je bila oskudna pa se stalno dopunjavala feralima, u skladu s mogućnostima. 7. veljače 1881. općina traži ponudu s cijenama i prospektima za više tipova kandelabara od lijevanog željeza od tvrtke Fürst salm`sche Blansko`er Eisen-Niderlage iz Beča. Općina je odlučila nabaviti 10 kandelabara kataloškog broja 38, kakvi su se nalazili na bečkim ulicama. Naručeni su u ožujku s odgovarajućim feralima za rasvjetu na petrolej. Metalna postolja nisu nabavljena jer je bilo predviđeno da se postave na postolje od kamena. Željelo se postaviti ferale prije 1. svibnja - prije svečanosti povodom 200-te godišnjice prijenosa moći sv. Ivana Ursinija u kapelu u katedrali, kako bi za tu prigodu grad zablistao u svom punom sjaju.

F. Sentinella prilikom pisanja o obrtima iz trogirske prošlosti spominje zanimanje pica-ferai: "pica-ferai - davno izumrlo zanimanje dolaskom struje. Brigali su se za održavanje javne rasvjete - petrolejki u feralima, a iste su palili i gasili. Spadali su u općinske komunalne radnike... 30-ih godina 20. stoljeća oni nestaju - pojavom električne javne rasvjete."

Priključak na električnu mrežu Trogir je dobio 1930. godine.

***

Sviđa li vam se kako smo vam rasvijetlili ovaj dio prošlosti? :)
Sigurni smo da ćete u večerašnjoj šetnji gradom obratiti pozornost na ferale i sjetiti se naše pričice... Ako primjetite neki neobični, fotografirajte ga i pošaljite nam na muzej.grada.trogira@gmail.com :)

Lijep pozdrav iz Muzeja!