petak, 31. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 10/50
U Trogiru je 1959. godine Turističko društvo Trogir izdalo knjižicu na 16 stranica pod naslovom Što je potrebno znati o turizmu. Danas vam donosimo najzanimljivije ulomke iz trogirskog turističkog "priručnika".
Osim navođenja definicije turizma i objašnjenja svrhe i zadataka Turističkog društva, dosta je prostora posvećeno poglavlju Uloga građana u razvitku turizma. Evo najzanimljivijih ulomaka iz navedenog poglavlja:
Što mislite?
U očekivanju vaših reakcija na današnji post, šaljemo vam lijep pozdrav iz Muzeja!
četvrtak, 30. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 9/50
Tijelovo je katolički blagdan koji se slavi devet tjedana nakon Uskrsa. I sami smo svjedoci da je u obilježavanju ovog blagdana u Trogiru nezaobilazna procesija oko grada. Da se ovaj blagdan na sličan način obilježavao i oko 1900. godine, možete vidjeti na fotografiji koju vam danas predstavljamo - "Obhod na Tielovo"
Za ovu fotografiju nije vezana posebna priča, međutim, po nečemu sasvim drugačija procesija na Tijelovo odvijala se u Trogiru 1797. godine.
Želimo vam ovom prilikom zahvaliti za sve komentare na našoj facebook stranici, putem e-pošte i naravno, u živo... pravo je zadovoljstvo u takvom poticajnom okruženju nastaviti s radom. Trudit ćemo se iz dana u dan biti sve bolji i zanimljiviji! :) Hvala još jednom!
I naravno, lijep pozdrav do sutra!
Za ovu fotografiju nije vezana posebna priča, međutim, po nečemu sasvim drugačija procesija na Tijelovo odvijala se u Trogiru 1797. godine.
Padom aristokratske vlade u Veneciji u Trogiru
je 1797. godine došlo do nemira. Rasplamsao se sukob između jednog dijela
građanstva koji je želio priznati Austriju
i drugog koji je ostao lojalan Veneciji. Zbog nastale situacije biskup Antun Pinelli odlučio je sazvati sve
staleže - i građane i plemiće. Međutim, došlo je do nereda, pljački i ubojstava
na samo Tijelovo 15. lipnja 1797. prije procesije koju je gomila
nezadovoljnika pratila pognute glave, prijeteći mačevima pojedincima u povorci,
ali se nije usudila napasti ih.
Nakon procesije plemići su se povukli u Vijećnicu,
a na trgu je masa uzvikivala parole protiv njih, nastavljajući sa pljačkom i
razbojstvima. Nakon toga 19. lipnja 1797. na Čiovu su se sastali predstavnici svih
staleža - kako je ranije bilo dogovoreno. Na tom sastanku donesene su odluke u korist težaka, koje su
uspostavom prve austrijske vlasti poništene dok su pobunjenici bili kažnjeni.
Austrijski
general Mate Rukavina ušao je u grad 9. srpnja 1797. i na hrvatskom jeziku
održao govor, što je oduševilo trogirski puk. Budući da je dobar dio vojnika bio
hrvatskog podrijetla, vrlo brzo je uspostavljena komunikacija s narodom i nakon određenog vremena zavladao je mir.
Želimo vam ovom prilikom zahvaliti za sve komentare na našoj facebook stranici, putem e-pošte i naravno, u živo... pravo je zadovoljstvo u takvom poticajnom okruženju nastaviti s radom. Trudit ćemo se iz dana u dan biti sve bolji i zanimljiviji! :) Hvala još jednom!
I naravno, lijep pozdrav do sutra!
srijeda, 29. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 8/50
U posljednje je vrijeme izraženo veliko zanimanje javnosti za stare fotografije i razglednice. Polazeći od te pretpostavke razmišljali smo kako bi bilo još zanimljivije kada bi uz svaku od tih fotografija ili razglednica koje se mogu pronaći na društvenim mrežama stajalo i objašnjenje, odnosno priča kada je i kako nastala.
U zbirci fotografija Muzeja grada Trogira, među ostalim nalazi se i fotografija proslave blagoslova zastave HPPD "Berislavić" iz 1910. godine, koju vam danas predstavljamo, ali uz njenu objavu donosimo i priču vezanu uz njen nastanak.
Crkvica Gospe pokraj Mora smještena je na otoku Čiovu, istočno od "velikog" mosta. Sudeći prema raznim povijesnim izvorima i dokumentima, ova je crkvica odigrala zapaženu ulogu u povijesti Trogira. Don Ivan Delalle, u vodiču Trogir - vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu navodi da je ova crkva podignuta u 13. stoljeću u spomen pobjede Trogirana nad Splićanima, a našla je svoje mjesto i u trogirskim legendama kao što su Osvetnik i Kapetan Mavro (Mauro)...
Zanimljivo je da je u ovoj crkvi hrvatski ban i biskup Petar Berislavić održao svoju prvu Misu. Njemu je u čast Hrvatsko pučko prosvjetno društvo "Berislavić" dobilo ime. U članku Povijesna uloga crkvice Gospe pokraj Mora autorica dr.sc. Fani Celio Cega, među ostalim, donosi i pričicu vezanu uz fotografiju koju vam danas prikazujemo:
HPPD Berislavić godine 1910. svečano je obilježilo proslavu blagoslova društvenog barjaka. Svečanosti su započele 25. lipnja ispred crkvice Blaž. Gospe od kraj mora pucnjavom i vatrometom te svečanim mimohodom Narodne glazbe po gradu uz izvođenje vesele koračnice.
Sutradan, 26. lipnja 1910. nakon budnice uz pucnjavu u parku Žudika te kod crkvice na Čiovu, u 9 sati se na glavnom gradskom trgu okupilo mnoštvo građana te je održano predavanje o životu i djelu bana i biskupa Petra Berislavića. Po završetku predavanja mnoštvo se uputilo na Čiovo gdje je u crkvi Gospe od kraj mora održana sveta misa i blagoslovijen barjak. Kuma barjaku bila je Ana rođ. Galvagni, supruga Josipa Košćine, čija je kćer - Branka Košćina 1994. godine ovu fotografiju darovala Muzeju grada Trogira.
Nadamo se da smo vas danas upoznali s dijelićem povijesti koji niste znali...
Do sutrašnjih novih informacija, šaljemo lijep pozdrav iz Muzeja!
U zbirci fotografija Muzeja grada Trogira, među ostalim nalazi se i fotografija proslave blagoslova zastave HPPD "Berislavić" iz 1910. godine, koju vam danas predstavljamo, ali uz njenu objavu donosimo i priču vezanu uz njen nastanak.
Crkvica Gospe pokraj Mora smještena je na otoku Čiovu, istočno od "velikog" mosta. Sudeći prema raznim povijesnim izvorima i dokumentima, ova je crkvica odigrala zapaženu ulogu u povijesti Trogira. Don Ivan Delalle, u vodiču Trogir - vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu navodi da je ova crkva podignuta u 13. stoljeću u spomen pobjede Trogirana nad Splićanima, a našla je svoje mjesto i u trogirskim legendama kao što su Osvetnik i Kapetan Mavro (Mauro)...
Zanimljivo je da je u ovoj crkvi hrvatski ban i biskup Petar Berislavić održao svoju prvu Misu. Njemu je u čast Hrvatsko pučko prosvjetno društvo "Berislavić" dobilo ime. U članku Povijesna uloga crkvice Gospe pokraj Mora autorica dr.sc. Fani Celio Cega, među ostalim, donosi i pričicu vezanu uz fotografiju koju vam danas prikazujemo:
HPPD Berislavić godine 1910. svečano je obilježilo proslavu blagoslova društvenog barjaka. Svečanosti su započele 25. lipnja ispred crkvice Blaž. Gospe od kraj mora pucnjavom i vatrometom te svečanim mimohodom Narodne glazbe po gradu uz izvođenje vesele koračnice.
Sutradan, 26. lipnja 1910. nakon budnice uz pucnjavu u parku Žudika te kod crkvice na Čiovu, u 9 sati se na glavnom gradskom trgu okupilo mnoštvo građana te je održano predavanje o životu i djelu bana i biskupa Petra Berislavića. Po završetku predavanja mnoštvo se uputilo na Čiovo gdje je u crkvi Gospe od kraj mora održana sveta misa i blagoslovijen barjak. Kuma barjaku bila je Ana rođ. Galvagni, supruga Josipa Košćine, čija je kćer - Branka Košćina 1994. godine ovu fotografiju darovala Muzeju grada Trogira.
Nadamo se da smo vas danas upoznali s dijelićem povijesti koji niste znali...
Do sutrašnjih novih informacija, šaljemo lijep pozdrav iz Muzeja!
utorak, 28. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 7/50
U današnjem, modernom vremenu zatrpani smo oglasima sa svih strana... vrebaju na nas iz tiskovina i s internetskih portala, obraćaju nam se s radijskih frekvencija i televizijskih kanala, gledaju nas s mjesta na ulici predviđenih i nepredviđenih za plakatiranje...
Dok se stariji možda i sjećaju, mlađi se pitaju kako su oglasi izgledali prije... Danas vam zato donosimo nekoliko oglasa objavljenih 1936. godine u vodiču Trogir - vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu autora dr. Ivana Dellalea.
Vjerujemo da će vam biti zanimljivo s fotografija iz oglasa proučiti gdje se što nalazilo u prošlosti, a što se na tom istom mjestu nalazi danas; vidjeti koje su djelatnosti bile zastupljene u Trogiru 30-ih godina 20. stoljeća; gdje su se Trogirani i turisti kupali...
Nadamo se da ste uživali u crticama iz trogirske povijesti prikazanima kroz oglase. Tko bi rekao da i oglasi mogu biti dokumenti vremena... :)
Svoje nam dojmove i komentare, osim na adresu e-pošte muzej.grada.trogira@gmail.com možete slati i na našoj službenoj facebook stranici Muzej grada Trogira.
Šaljemo vam lijep pozdrav iz Muzeja!
ponedjeljak, 27. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 6/50
Dragi prijatelji Muzeja grada Trogira,
primjetili smo da ste uistinu zainteresirani za knjige i čitanje te vam zato danas donosimo poslasticu za svakog knjigoljupca - označivače stranica, tj. bookmarkere koje možete sami ispisati na svojim kućnim pisačima.
Nadamo se da će vam se svidjeti i tradicionalni, ali i moderni dizajn.
Bookmarker 1
"Soba bez knjiga je kao tijelo bez duše"
na fotografiji u pozadini prikazan je dio stalnog postava Muzeja grada Trogira - knjižnica Garagnin - Fanfogna koja je, sa svojih 5582 naslova, s pravom na glasu
kao najpoznatija i najbogatija privatna
knjižnica u Dalmaciji.
Bookmarker 2.
"Knjige možemo podijeliti u dvije skupine: one za jedan sat i one za vječnost"
fotografija na pozadini prikazuje najstariju knjigu dojmova Muzeja grada Trogira
o kojoj je već bilo riječi na našem blogu.
Bookmarker 3.
"I want to meet a guy named Art.
I´d take him to a museum,
hang him on the wall, criticize him, and leave." :)
Bookmarker 4.
"An art book is a museum without walls."
Uživajte u čitanju!
Do sutra, lijep pozdrav iz Muzeja grada Trogira!
nedjelja, 26. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 5/50
Kišno nedjeljno popodne najbolje je provesti uz dobro štivo.
Da nastavimo u tonu u kojem smo započeli vikend - i danas vam donosimo jednu od brojnih trogirskih legendi. Ovaj put samo u tekstualnom obliku, što mlađe možda potakne na stvaranje vlastitog stripa ili crteža, a starije da se možda prisjete legendi koje su im pričali njihovi djedovi i bake...
Dolen je posjedovao na obližnjem otoku pastirsku kuću s velikim imanjem. Vandana stade muža neobičnom toplinom milovati i dragati: željela je da Dolen preseli majku na taj otok. Govorila mu je da ona ne može više s njom živjeti, jer je ujeda otrovnim jezikom kao zmija. Dolen ne usliša ženinu želju, jer je volio majku kao svoju dušu. Zbog toga se njihov dom pretvori u pakao: nizali se dani ispunjeni psovkama, mahnitim ispadima i prigovaranjima bijesne žene, a potom bi nastale šutnje, pune prijetnje i mržnje. Crvenokosa srda mrcvarila je nemilosrdno dušu i tijelo muža i svekrve te im ispijala očima krv sa lica i usana. Iscrpljen i blijed lutao je Dolen oko svog doma, ali nigdje nije nalazio mira. Strah ga je mučio da mu žena ne ubije ili otruje staricu majku.
Stara, doznavši za razlog svađe, odluči otići. Ona zamoli sina da je preveze na otok - željela bi malo otpočinuti u tom lijepom kraju.
Pastiri su Vandani dojavili za smrt svekrve. Ona je zloradim užitkom obznanila mužu i gledala mu prkosno i prijezirno u lice koje se na taj glas grčilo od boli.
Bila je jesenska olujna noć, puna strave na nebu i zemlji. Golemi oblaci poput gora, ispresjecani munjama, dizali se sa svih strana kao da hoće uništiti svijet. Zemlja se tresla od neprekidne grmljavine.
U taj čas stotinu munja udari u ponosne dvore. Čitavi se dom potrese. Raskuštrane kose, mahnita pogleda Vandana istrči iz kuće i stane zapomagati. Njezin se glas gubio u zvižduku vjetra i paklenoj orljavi gromova. Visoki morski vali zahvatio je Vandanu i bacao je iz ponora u visinu, pa opet u ponor. Ona je vidjela sa vrha vala prije smrti kako se mramorni dvori ruše u dubinu.
Dok je starica govorila, pjevala je voda šumom mlina pjesmu o zrelom klasju, bijelom poput morske pjene brašnu i mirisnom svježem kruhu, blagoslovu svijeta - a cvrčci su sitnim srebrnim pilama rezali granje borova i maslina i cvrčali o zlatnom srcu na dnu trogirskog jezera.
Da nastavimo u tonu u kojem smo započeli vikend - i danas vam donosimo jednu od brojnih trogirskih legendi. Ovaj put samo u tekstualnom obliku, što mlađe možda potakne na stvaranje vlastitog stripa ili crteža, a starije da se možda prisjete legendi koje su im pričali njihovi djedovi i bake...
Zlatno srce
zabilježio
Ante Ivačić
Prvi šapat maestrala, šum mlinske vode i reska pjesma cvrčaka na deblima i granama mirisnih borova i kvrgastih maslina pratili su pričanje starice plemenita roda zaklonjene od sunčane žege ispod smokvina lišća:
- U davno doba nije bilo ni Trogirskog Blata, ni tog jezerca, ni mlinova, ni rijeke. Nad tim jezerom dizali su se prekrasni dvorovi dobrog Dolena, jedinca majke udove. On se ženi sa crvenokosom Vandanom, djevojkom pakosna srca i osvetljive ćudi. Starica ga je odvraćala od tog zlosretnog braka, ali sin zasljepljen hinjenom ljubavi lukave građanke ne posluša majčina savjeta. Nevjesta ubrzo zamrzi svekrvu. Što je više rasla njena mržnja prema dobroj starici, to je više jačala Dolenova ljubav prema majci.
Dolen je bio mekane naravi i sanjar. Nadasve je volio more i onda kad bi iskričavi valovi cjelivali krotko pragove njegova doma, i onda kad bi se bijesno uspinjali uz kućne zidine prijeteći uništenjem. Koliko je puta slušajući disanje mora u škrapama i otegnutu pjesmu cvrčaka, zaspao na žalu ispod tamarisa dok ga brižna majčina ruka ne bi probudila. Vandana se ljutila zbog te pažnje mrske svekrve.
Dolen je posjedovao na obližnjem otoku pastirsku kuću s velikim imanjem. Vandana stade muža neobičnom toplinom milovati i dragati: željela je da Dolen preseli majku na taj otok. Govorila mu je da ona ne može više s njom živjeti, jer je ujeda otrovnim jezikom kao zmija. Dolen ne usliša ženinu želju, jer je volio majku kao svoju dušu. Zbog toga se njihov dom pretvori u pakao: nizali se dani ispunjeni psovkama, mahnitim ispadima i prigovaranjima bijesne žene, a potom bi nastale šutnje, pune prijetnje i mržnje. Crvenokosa srda mrcvarila je nemilosrdno dušu i tijelo muža i svekrve te im ispijala očima krv sa lica i usana. Iscrpljen i blijed lutao je Dolen oko svog doma, ali nigdje nije nalazio mira. Strah ga je mučio da mu žena ne ubije ili otruje staricu majku.
Stara, doznavši za razlog svađe, odluči otići. Ona zamoli sina da je preveze na otok - željela bi malo otpočinuti u tom lijepom kraju.
Jednog predvečerja kad su nad Čiovom plovili vunasti, ružičasti oblaci, Dolen je iskrcao majku na otoku i vratio se tužan u svoje dvore.
Vandana primi muža uzvicima raspojasanog veselja te ga je gušila cjelovima i zagrljajima. Dolen je ostao hladan. Ginuo je sve više i više za majkom koju je svakodnevno posjećivao.
Vandana sjekirom razlupa lađu i zabrani Dolenu da posjećuje majku. Prijetila mu je oštricom noža i otrovom. Dolen je bio duša od čovjeka, zazirao je od krvi, i poslušao je. Majka, ne vidjeviši dugo sina, pomisli da ga je opaka žena ubila i svisne od boli.
Pastiri su Vandani dojavili za smrt svekrve. Ona je zloradim užitkom obznanila mužu i gledala mu prkosno i prijezirno u lice koje se na taj glas grčilo od boli.
Dolen je sve više propadao. Na javi i u snu zazivao je majčino ime. Vandana je pobjesnila. Ona odluči da satre tu nesnosnu Dolenovu ljubav prema majci i da zauvijek smiri njegovo mrsko srce.
Bila je jesenska olujna noć, puna strave na nebu i zemlji. Golemi oblaci poput gora, ispresjecani munjama, dizali se sa svih strana kao da hoće uništiti svijet. Zemlja se tresla od neprekidne grmljavine.
Dolen je spavao u svojoj odaji smješeći se blago. Nad njim se nadvila Vandana s plamenom kosom i zelenim očima. U ruci je držala dugu i debelu zlatnu iglu s glavom od smaragda. Oh, kako je duboko mrzila to njegovo blago i lijepo lice nasmijano u času neslućene smrti! Zarine mu iglu u srce. Dolen ne jauknu, jedino šapne majčino ime. Samo njegov osmjeh ugasnu kao sjaj zvijezde u prvom blijedilu zore.
U taj čas stotinu munja udari u ponosne dvore. Čitavi se dom potrese. Raskuštrane kose, mahnita pogleda Vandana istrči iz kuće i stane zapomagati. Njezin se glas gubio u zvižduku vjetra i paklenoj orljavi gromova. Visoki morski vali zahvatio je Vandanu i bacao je iz ponora u visinu, pa opet u ponor. Ona je vidjela sa vrha vala prije smrti kako se mramorni dvori ruše u dubinu.
Na tom je mjestu nastalo jezero. Za noćnih jesenskih oluja još i danas vide ljudi kako Vandana s plamenom kosom oblijeta oko jezera. A tko ima vrlo oštar vid, može na dnu jezera, za vedra dana u praskozorje, vidjeti Dolenovo srce koje blista poput zlata. Blizu tog srca izbija voda koja puni jezero i okreće mlinska kola.
Dok je starica govorila, pjevala je voda šumom mlina pjesmu o zrelom klasju, bijelom poput morske pjene brašnu i mirisnom svježem kruhu, blagoslovu svijeta - a cvrčci su sitnim srebrnim pilama rezali granje borova i maslina i cvrčali o zlatnom srcu na dnu trogirskog jezera.
K R A J
subota, 25. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 4/50
Dragi prijatelji Muzeja grada Trogira,
u svojem smo uvodnom postu obećali da ćemo biti usmjereni prema svim dobnim skupinama i pokušati osmisliti sadržaj za svakog od naših korisnika. Danas su na redu najmlađi!
Muzejska pedagoginja Goranka Tomaš osmislila je strip - bojanku za najmlađe prijatelje Muzeja, stoga - dragi roditelji, bake i djedovi, tete i barbe, uključite svoje pisače, dodajte bojice i neka bojanje počne! Kišna subota je kao stvorena za to! :)
Draga djeco, bilo bi nam izuzetno drago kada biste nam poslali ili donijeli obojanu strip-bojanku! Rado bismo je objavili na našem blogu a i vas nagradili za trud! Vaše radove šaljite na muzej.grada.trogira@gmail.com ili dođite u Muzej grada Trogira, Gradska vrata 4, Trogir.
Šaljamo vam lijep pozdrav i želimo veselu i obojanu subotu!
u svojem smo uvodnom postu obećali da ćemo biti usmjereni prema svim dobnim skupinama i pokušati osmisliti sadržaj za svakog od naših korisnika. Danas su na redu najmlađi!
Muzejska pedagoginja Goranka Tomaš osmislila je strip - bojanku za najmlađe prijatelje Muzeja, stoga - dragi roditelji, bake i djedovi, tete i barbe, uključite svoje pisače, dodajte bojice i neka bojanje počne! Kišna subota je kao stvorena za to! :)
Draga djeco, bilo bi nam izuzetno drago kada biste nam poslali ili donijeli obojanu strip-bojanku! Rado bismo je objavili na našem blogu a i vas nagradili za trud! Vaše radove šaljite na muzej.grada.trogira@gmail.com ili dođite u Muzej grada Trogira, Gradska vrata 4, Trogir.
Šaljamo vam lijep pozdrav i želimo veselu i obojanu subotu!
petak, 24. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 3/50
Hemeroteka je zbirka isječaka novinskih članaka i u novije vrijeme ispisa članaka s internetskih portala. Hemeroteka Muzeja grada Trogira osim članaka vezanih uz sam Muzej i muzejsku djelatnost, sadržava i novinske članke tematski vezane uz grad Trogir i mjesta nekadašnje trogirske općine.
Pregledavajući novinske isječke prikupljene tijekom godina odlučili smo, kao prvi post vezan uz predstavljanje hemeroteke, objaviti zanimljive vijesti u slici i riječi koje donose dašak trogirske svakodnevice od sredine 60-ih do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća.
Vjerujemo da se većina naših sugrađana sjeća prikazanih situacija, događaja, priča i osoba koji su pronašli svoje mjesto u dnevnom tisku. Stoga je ovaj mali pregled namjenjen njima, kao memento vremena, ali i mladima i djeci da osjete i pokušaju zamisliti kako je to bilo prije (ili u vrijeme) njihova rođenja.
Nadamo se da ćete nam javiti svoje dojmove, ukoliko ste posebno inspirirani s nekim od objavljenih članaka, naša adresa je muzej.grada.trogira@gmail.com :)
Do sutra, šaljemo vam srdačan pozdrav iz Muzeja i želimo ugodan ostatak dana!
Pregledavajući novinske isječke prikupljene tijekom godina odlučili smo, kao prvi post vezan uz predstavljanje hemeroteke, objaviti zanimljive vijesti u slici i riječi koje donose dašak trogirske svakodnevice od sredine 60-ih do sredine 80-ih godina prošlog stoljeća.
Vjerujemo da se većina naših sugrađana sjeća prikazanih situacija, događaja, priča i osoba koji su pronašli svoje mjesto u dnevnom tisku. Stoga je ovaj mali pregled namjenjen njima, kao memento vremena, ali i mladima i djeci da osjete i pokušaju zamisliti kako je to bilo prije (ili u vrijeme) njihova rođenja.
Nadamo se da ćete nam javiti svoje dojmove, ukoliko ste posebno inspirirani s nekim od objavljenih članaka, naša adresa je muzej.grada.trogira@gmail.com :)
Do sutra, šaljemo vam srdačan pozdrav iz Muzeja i želimo ugodan ostatak dana!
četvrtak, 23. svibnja 2013.
Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 2/50
U današnjem javljanju iz Muzeja odlučili smo vam pokazati nekoliko ilustriranih zapisa iz knjige dojmova Muzeja grada Trogira.
Prvi upis u ovu knjigu bio je 9. svibnja 1966. godine, a posljednji 17. kolovoza 1978.
Za vas smo pripremili još upisa iz knjige dojmova u nekoj od sljedećih objava, stoga ako u ovom javljanju ili nekom od sljedećih prepoznate svoj ili nečiji rukopis - ne ustručavajte se javiti na adresu elektroničke pošte muzej.grada.trogira@gmail.com.
Do sutra, srdačan pozdrav iz Muzeja!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)