Ovaj je blagdan utemeljen zbog pobjede kršćanske flote nad turskom u Bitci kod Lepanta 7. listopada 1571. godine. Na taj je dan papa Pio V – dominikanac, pozvao sve kršćane na molitvu Molbenice, u svrhu što uspješnijeg ishoda bitke. Od tada se, dakle već 443 godine na blagdan Gospe od Ružarija, u znak zahvalnosti, moli ta drevna molitva - posebno u okviru dominikanskih crkvi i samostana.
U spomenutoj Bitci kod Lepanta sudjelovala je i lađa „La Donna“ s trogirskom posadom na čelu sa zapovjednikom Alvizom Cippicom, koja je potopila jedan turski brod. S potopljene lađe skinuta je, kao „ratni suvenir“ polena u obliku pijetla koja se danas, kao iznimno vrijedan i zanimljiv eksponat, nalazi u stalnom postavu Muzeja grada Trogira.
U Bitci kod Lepanta sudjelovale su mornarice zemalja Svete lige (Papinska država, Venecija i Španjolska) protiv turske mornarice. Nakon pobjede, Venecija glorificira spomenutu bitku, ali i sebe kao državu te prisvaja blagdan Gospe od Pobjede – kasnije nazvan Gospe od Ružarija, šireći ga po zemljama podanicama.
Kako je Dalmacija bila pod Venecijom, i na ovom je području ostavljen trag: gradnjom crkvi, kapelica i oltara posvećenih kultu Gospe od Ružarija.
U Trogiru, oltar Gospe od Ružarija nalazi se u crkvi sv. Dominika. Gospa od Ružarija nebeska je zaštitnica trogirskog dominikanskog samostana i crkve. U zapisima Agostina Vailera iz 1579. godine, nastalima tijekom apostolske vizitacije Dalmacije, stoji da je crkva sv. Dominika imala šest oltara. Jedan od njih imao je „staru i vro lijepu palu“, dva pozlaćena kipa i dva svijećnjaka, a posvećen je Gospi od Ružarija. Sljedeći apostolski pohod izvršio je 1603. biskup Vicenzo Michele Priuli, koji je u crkvi sv. Dominika zatekao slično stanje. Spominje da se u crkvi sačuvalo nekoliko vrijednih predmeta, te opisuje sliku Gospe od Ružarija s prikazom Lepantske bitke koja potječe iz slikarske obitelji Jacopa i Leandra Bassana, nastala je krajem 16. i početkom 17. stoljeća.
Kao što dominikanci poštuju i nastavljaju tradiciju molitve krunice – ružarija kojoj je konačan oblik i službeno crkveno priznanje dao upravo dominikanac – već spomenuti papa Pio V, tako nastavljaju i tradiciju procesija u povodu ovog blagdana. U Trogiru, procesija se odvija ili klaustrom samostana sv. Dominika (u kojem se - u gostima, zbog nedostatka prostora - nalazi dio kamenih ulomaka iz arheološke zbirke Muzeja grada Trogira!) ili pak ulicama dijela grada zvanog Pasike.
Pasike su dio grada koji se nalazi na zapadu otočića na kojem je smješten Trogir - zapadno od glavne poprečne ulice koja vodi od juga (od crkve sv. Dominika) prema sjeveru (do crkve Gospe od Karmela). Interesantan podatak je da se prolaskom procesije kroz Pasike, prolazi pokraj ne samo dviju spomenutih crkvi, nego i pored još dvije crkve – sv. Mihovila i Svih Svetih. A svaka od spomenutih nosi niz zanimljivih religioznih, ali i kulturno-povijesnih priča.
Uskoro donosimo prvu od njih, u okviru našeg novog projekta u kojem ćemo putovati kroz vrijeme (#TrogirTimeTravel #TrogirMuseum) i predstavljati manje poznate i skrivene zanimljivosti iz trogirske kulturno-povijesne baštine.
Ostanite uz nas, pratite nas na blogu i na:
https://www.facebook.com/muzejgradatrogira
https://vine.co/u/1123633103001542656
Nema komentara:
Objavi komentar