Muzej grada Trogira 1963. - 2013. ● Projekt "50 ZA 50" ● dan 36/50

U doba opće informatizacije, kada se većina igre odvija pred nekim od ekrana, ne smijemo dozvoliti da se "stare" igre zaborave. Potrudimo se da, kao i nekoć - s generacije na generaciju, prenesemo igre iz svojeg djetinjstva novim generacijama, kako bi i oni mogli obogatiti svoje djetinjstvo...

Dakle, nekoć su se naši stari, ali i mi, igrali:
- na zuje (ili na zujanje),
- na slije (ili sličice, pola - cila),
- na franje,
- na balun (na male branke, na nogu, na glavu...),
- na vatalo,
- na zogu,
- na piljke,
- na države, gradove...,
- na žandare i lopove,
- na kauboje i indijance,
- na potapanje brodova,
- na priskakanje konopa,
- na laštik,
- na pikove,
- na plojke,
- na karte,
- na slipe miše,
- na penove,
- na kljuke,
- na konje,
- na škatule, batule...,
- na papagalo, papagalo koliko je sati (ili ke ora že),
- na ploke,
- na kukalo,
- na grupa traži grupu,
- na Leti, leti...,
- na gluvi telefon,
- na boje
- na ... (dodajte sami!) :)

Ne smijemo nikako zaboraviti pljuce (ili puvalice), Crnu Maricu jen, dva tri, Vatra! Vatra! Voda! Voda! (ili Toplo! Ladno!), kacavanje, pagarešto, picigin, hula-hop, graničare, kružić - križić, križić - točkicu, frece (praćke), trilju, sandokana, gazilo, ledene babe, kaladont, asocijacije, okoš - bokoš, ovčice male, ringe - ringe - raja...

Guralo se kolo od barila, igračke su bile grančice, kamenčići, šiške... Djevojčice su imale bebe, dječaci luk i strijelu... Baluni su se, prije kupovnih, radili od svinjskog mjehura ili od starih krpa - tzv. krpaši.

Tko s kim igra biralo se na "par - nepar" ili na "zig - zag - zug"! :)


 Što kažu sjećanja?

"Na rivi, nasuprot bivšeg spomenika bombaša bi se ostavila roba, a igralo se na tražilo i na vatalo. Obje varijante su morske. Na vatalo je oko broda. Jedan vat, ostali se drže za brod i zarone ili se kacaju ispod broda kad ti dođe blizu. Na tražilo je tri na tri. Troje skoči u more, zarone, a troje na rivi broje do 10 i skoče, i vataju ih roneći..."

***

"Tu bi još tribalo dodat plivanje do Biljane, današnjeg ACI-ja, kad bi pok. Pere Guina doletija pritit zbog prskanja njegovoga broda... Nakon sušenja... iza spomenika bombašu je bija park s malin stablima na kojima su rasle male plave bobice. Na njima smo igrali na vatalo sa stabla na stablo, a plave bobice su se koristike za pljucaljke koje su se radile od bakrenih cijevi kuhinjskog bojlera... Prava zabava!"

***

"Imali smo frece i od elektro kablova... meci su se u "miru" radili od papira, a za vrime "rata" (najčešće s Pijacom ili Čiovom) koristili su se meci od bakrene žice. Ove igre i kupanjac su duperala dica iz tri gradska kvarta: Pasike, Obrov i Požarina... Pjaca je kontrolirala Žudiku...."

***

"Za vrime lita samo bi u ta tri miseca se pomišala dica iz svih kvartova. Kad bi igrali Hajduk i Dinamo - mislim na dječju utakmicu. Igralo se na Pijacu di tad nije bilo štekati... jedna branka su bila vrata od općine, a druga blizu štekata restorana "Trg" ili "Kod Banića"... Igralo se na neradni dan jedan put misečno... Banić bi šizija, jer bi balun uletija među stolove i tira mu goste... Pravo Malo misto!"



Jesmo li vas vratili u djetinjstvo, potaknuli da pokažete igre svojoj djeci, unucima, susjedima...? Nadamo se da jesmo! Posebno zahvaljujemo Vladi Soriću koji je s nama podijelio svoja sjećanja s kraja sedamdesetih i iz osamdesetih godina. Nadamo se da će vam njegova sjećanja biti poticaj da nam se javite sa svojim doživljajima - odvojite malo vremena za nas i napišite nam na muzej.grada.trogira@gmail.com vaša sjećanja na igre! A možete i na fecebook stranici Muzej grada Trogira :)


Do sutra, šaljemo vam lijep pozdrav iz Muzeja!