Jasno nam je svima da se u prošlim vremenima češće putovalo radi posla, točnije radi trgovine nego iz zabave. Oni koji su pak putovali zbog zabave bili su imućniji građani, koji su, na našu današnju sreću, zapisivali sve troškove putovanja i boravka u nekom mjestu.
Tako je, primjerice, 1789. godine Dominik Garagnin bio u Veneciji. Zapisano je da je na put krenuo kočijom, da se po dolasku na odredište vozio gondolom, ali i da se kroz grad provezao karocinom. Padovu je razgledao na konju. U Trogir se vratio brodom...
Imućniji su, dakle, putovali kočijom, karocinom ili na konju. Siromašniji su imali konja i kar. U Muzeju grada Trogira, na ulazu, možete vidjeti kar čiji je vlasnik Petar Rožić Poluš. Nekoć je svaka težačka obitelj u Trogiru i trogirskoj općini imala konja i kar, spomenut ćemo samo neke: Filip Kakić, Rošo Kuzma, Bogić, Ante Galić, Mijo Tomaš...
"Nekad su dičina jedva čekala da naiđe kar, iščekivali bi ga kod mosta kako bi se malo s njime provozali. Stali bi na krik usporivši kar i onda se popeli na nj..."
Na trogirskim ulicama, još se i danas mogu vidjeti tragovi kara... obratite pozornost sljedeći put kad odete u šetnju gradom! Možete pronađene tragove fotografirati, poslati nam na muzej.grada.trogira@gmail.com pa možemo napraviti zajedničku mapu tragova, to bi bilo baš zgodno! :)
***
Ne smijemo zaboraviti autobusni promet... U Trogiru se, između dva svjetska rata, autobusna postaja nalazila iza katedrale o čemu nam svjedoči i slika koju prilažemo:
Čuvaju li vaši obiteljski arhivi kakvu staru fotografiju iz autobusa ili možda konja i kara? Ne ustručavajte podijeliti to blago s nama na našoj facebook stranici: Muzej grada Trogira.
Srdačan pozdrav iz Muzeja! :)
Nema komentara:
Objavi komentar