Konca pjati, banzaduri, kalafati, maranguni, špackamini, tkalice, postolari, kolari, potkivači i kovači, ... neka su od nezaobilaznih zanimanja iz prošlosti grada Trogira.
Posljednji trogirski kolari bili su Đakomo Tironi i njegov otac koji su imali radnju na mjestu današnjeg kafića Slaven, dok je zadnji kolar, kovač i potkivač u Trogiru bio Ante (Toni) Guina koji je svoju radnju imao pored nekadašnje bačvarske radnje Korado
na Fortinu. Ove su dvije radnje kao tradicijske i autohtone u vrijeme
dok su još radile izazivale veliku pozornost turista koji bi u njih
dolazili i divili se vještini i znanju trogirskih zanatlija...
 |
| LIJEVO: Ante Toni Guina pri radu (fotografiju ustupio Nenad Čatlak) | DESNO: dio darovanog alata |
Toni Guina (1918. – 1989.) još je kao mladić pokazao interes za izučavanje zanata te je šegrtovao kod nekolicine trogirskih kovača. S vremenom je želio proširiti svoje znanje te kod splitske obitelji Grenc polaže ispite za bravara, kolara i potkivača. U to je vrijeme kovački zanat bio cijenjen – ljudima su bli potrebni plugovi, motike, mašklini, obruči za bačve, potkove, ...
Tonijev sin Andro Guina ove je zime darovao Muzeju grada Trogira devedesetak komada kovačkog, kolarskog i potkivačkog alata iz posljednje kovačke radnje u Trogiru. Ovim vrijednim darovanjem, ostvarenim u suradnji s Gorankom Tomaš koja se brine o etnografskoj zbirci Muzeja grada Trogira, ne samo da je obogaćena etnografska zbirka, već je današnjim i budućim naraštajima omogućeno upoznavanje jednog značajnog aspekta zanatske povijesti grada Trogira, upoznavanje nekada sasvim uobičajenog načina života grada koji je danas, nažalost, potpuno iščezao.
Ovim putem zahvaljujemo gospodinu Andru Guini na donaciji i ukazanom povjerenju!
Nema komentara:
Objavi komentar