Putto putuje! | Novosti iz Muzeja grada Trogira

Naši eksponati ne smiju vanka, a s obzirom na to da su jako druželjubivi, stalno vas pozivamo da se dođete družiti s njima... (tijekom rujna ih možete razveseliti svojim društvom od ponedjeljka do subote od 10:00 - 13:00 te 17:00 - 20:00). No, s vremena na vrijeme, neki od njih uspiju dobiti dozvolu izlaska... Friški srećković kojemu je to uspjelo i koji će vidit malo svita, a i svit njega, je glavni lik iz jedne epizode naših Razgovora ugodnih naroda muzejskoga. Pogađate - riječ je o našem Puttu grbonoši, djelu vrsnog Ivana Duknovića.

 

Putto putuje na posudbu u Galeriju Klovićevi dvori kako bi, od 24. rujna do 22. studenoga 2020. godine, bio dio izložbe  ARS ET VIRTUS Hrvatska - Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine koja će prikazati najljepše umjetnine iz baštine mađarsko-hrvatskih veza u kronološkome rasponu od srednjega vijeka do 1918. godine.

 

 

Nadamo se da će uživati na svojem putovanju kao i u pogledima posjetitelja izložbe u Galeriji Klovićevi dvori!

 

 

Sretan put i ugodan boravak mu možete poželiti i vi:

Kupid po trogirsku | Razgovori ugodni naroda muzejskoga

Razgovore ugodne naroda muzejskoga nastavljamo jednim monologom. 

 Kupid po trogirsku nema strelicu, ali gađa u sridu,

pa da vidimo što nam sve ima za reć:

"Ja san Putto Grbonoša. Moj je otac Ivan Duknović, zvali su ga i Đovani Dalmata. Ja sam se iz kamena rodija tu u gradu, a on na Oriovici, okružen vinišćarskim kamenolomima. Otkako san stvoren iman zadatak - bakljonoša san i grbonoša tako da cili život nosin baklju u jednoj i grb obitelji Ćipiko u drugoj ruci. Posal mi je ok, plaća isto dobra. 

Živin u Muzeju grada Trogira, u sobi koja se zove po mom starom. Prva susida mi je Bogorodica s djetetom, ona se tu uselila 2006. godine nakon šta se nađiravala po svitu. Ni mene baš ne drži misto... originalno mi je otac zamislija da živin iznad samog portala velike palače Ćipikovih, al, mislin... ko bi izdrža cilo to vrime bez krova nad glavon... 

Moj van je otac bija velika faca koji je sviton ponosno odija i govorija da je Dalmatinac. Radija je u Italiji i na dvoru ugarskoga kralja Matije Korvina, tako da je ima i titulu kraljevskog kipara. O njemu se masu govorilo i pisalo, na primjer - da "podjednako uspješno modelira energične svece i jedre Madone, lebdeće anđele i smalaksale mrtvace, gipke putte i ozbiljne portrete." U tu kategoriju gipkog putta spadan i ja.  

Ne znan šta bi ti još reka, toliko je toga... Dođi u Muzej  pa ću ti ispričat, ja ne smin vanka... čak san i pod duplin alarmon. O razlozima ne bi ovako javno. Al ti mogu šapnit kad dođeš (zimi mo´š od ponediljka do petka, od 9 ujutro do 2 popodne, liti moš u OVE ure).

Eto, samo još da ti kažen da san odlučija progovorit jer me stvarno nasekira taj Kupid ovih dana! Svi nešto Kupid ovo, Kupid ono... Neš ti njega! A šta meni fali! Aj reci! Dobro, aj strelicu neman... Ali iman baklju! Baklju čoviče!!! Kad ja zapalin ljubavnu iskru... pa to gori sve!!!"

Sretno Valentinovo onima koji slave i
onima koji ne slave želi Muzej grada Trogira!

Misliš li da je ovo dobar način da se nauči barem malo više

o trogirskoj umjetničkoj baštini, podijeli ovaj članak

s prijateljima na društvenim mrežama