Prikazani su postovi s oznakom plakat. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom plakat. Prikaži sve postove

petak, 6. ožujka 2020.

Pa Dan žena, ženska glavo!


Najnovija epizoda Razgovora ugodnih naroda muzejskoga, iz serijala Noćna doza neprosječne umjetnine (jer znate, noću naši predmeti oživljavaju i održavajući dobrosusjedske odnose malo proćakulaju), donosi ekskluzivni transkript dijaloga dviju skulptura ženskih glava iz stalnog postava Muzeja grada Trogira!!! Na plakatu "Dan žena, ženska glavo!" i u popratnom tekstu saznat ćete njihovu ispovijest:




-    Lako šta mi glava puca, nego danas stvarno ne znan ni ko san, ženska glavo! Al bar eto znan di san i iman krov nad glavon u atriju Muzeja grada Trogira!
-    A znan kako ti je! Ne znan ni ja! Mislin, tu sam u stalnom postavu arheološke zbirke Muzeja, na  prvom katu, ali neman dokumente od prije, razumiš... U moje vrime, tamo u drugoj polovici 2. stoljeća  ti se nije vodilo baš računa o papirologiji.
-    Ala ti si ta generacija? Nikad ne bi rekla! Baš mi izgledaš mladoliko - imaš krasan ten!
-    A fala ti, zahvalan je ovaj mramorni ten. Vidin ti imaš svijetložuti, ženska glavo. Nego, odakle si, nisan nikad čula taj naglasak?
-    Neman ti ni ja rodni list. Znan da san rođena negdi  početkon 3. stoljeća u afrodizijskin radionicama. Danas ti to dođe zapadna Turska, nekih 100 kilometara od Egejskog mora. Dr. Cambi mi je radija neke testove očinstva i reka da nalazi „pokazuju izraziti patos kojim se odlikuju kipovi grčkog majstora Skopasa.“ Pa sad šta ja znan... Uglavnom, nakon Afrodizija san ti živila u Saloni... u magli se sićan nekog javnog prostora, pari mi se ka terme... i onda san se u 19. stoljeću na nagovor Ivana Luke Garagnina priselila u Trogir. Vidi mene šta san se raspričala...
-    Neka neka, volin ja slušat o dalekin putovanjima, kad već nisan imala priliku ić. Ja san, koliko znan, zahvaljujući Mirku Sladi Šiloviću u našu zgradu doputovala ´65. iz kuće Novak, one tamo iza osnovne škole na rivi. Izgleda da san bila uzidana u sjevernu konzolu. Slabo se sićan vrimena prije. Iman rupe u pamćenju i u glavi - od dijademe koju san isto negdi posijala puten...
-    A šta ćeš, dogodi se! Ne triba ti se sekirat, sve je dobro dok su nan glave na postamentima!
-    Imaš pravo, ženska glavo!

Ovim kratkim zabavno-edukativnim prilogom svim ljubiteljicama muzeja, povijesti, umjetnosti, baštine (i onima koje će to tek postati!) želimo sretan Dan žena!




_________________________________

 Ukoliko ste više "old school" čitatelji:

Na lijevoj strani plakata prikazana je oštećena glava manje skulpture žene (v=6 cm, š=5,5 cm, deb=8,5 cm),  vjerojatno bakantice. Nedostaju joj dio punđe, gornji prednji dio frizure s manjim dijelom čela, desno oko i nos. Lice i kosa su joj pažljivo izmodelirani, a na frizuri se vide dva utora za dijademu. Izvađena je iz zida kuće Novak 1965./66. godine gdje je bila uzidana do polovice. Danas je smještena u stalnom postavu arheološke zbirke Muzeja grada Trogira, na prvom katu palače Garagnin – Fanfogna. 
Na desnoj strani plakata prikazan je ulomak glave ženske skulpture nadnaravne veličine (v=30 cm, š=23 cm, pr=23 cm). Glava je oštećena - nedostaje desni dio čela iznad desnog oka, kao i stražnji dio glave. Usta i pramenovi kose su izrađeni brzorotirajućim stvrdlom. Glava je zabačena unatrag, a na tjemenu i zatiljku je koso položen vijenac od lovora i malina/mirte. Frizura je podijeljena na razdjeljak i vjerojatno oblikovana u punđu na zatiljku. Moguće je da se radi o skulpturi Menade. Proizvod je afrodizijskih radionica, s početka 3. stoljeća. Skulptura je stajala najvjerojatnije u nekom javnom prostoru, vjerojatno u termama u Saloni. Danas je smještena u atriju Muzeja grada Trogira. Više o ovom ulomku možete saznati u članku Nenada Cambija Fragment ženske glave u Trogiru i njezino mjesto u rimskoj skulpturi objavljenog u Prilozima povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Vol. 38 No. 1, 1999.) dostupnog na POVEZNICI.



👇

Misliš li da je ovo dobar način za čestitati Dan žena, a ujedno naučiti nešto više
o trogirskoj kulturno-povijesnoj baštini - podijeli ovaj članak
s prijateljima na društvenim mrežama.

četvrtak, 13. veljače 2020.

Kupid po trogirsku | Razgovori ugodni naroda muzejskoga



Razgovore ugodne naroda muzejskoga nastavljamo jednim monologom. 
 Kupid po trogirsku nema strelicu, ali gađa u sridu,
pa da vidimo što nam sve ima za reć:




"Ja san Putto Grbonoša. Moj je otac Ivan Duknović, zvali su ga i Đovani Dalmata. Ja sam se iz kamena rodija tu u gradu, a on na Oriovici, okružen vinišćarskim kamenolomima. Otkako san stvoren iman zadatak - bakljonoša san i grbonoša tako da cili život nosin baklju u jednoj i grb obitelji Ćipiko u drugoj ruci. Posal mi je ok, plaća isto dobra. 
Živin u Muzeju grada Trogira, u sobi koja se zove po mom starom. Prva susida mi je Bogorodica s djetetom, ona se tu uselila 2006. godine nakon šta se nađiravala po svitu. Ni mene baš ne drži misto... originalno mi je otac zamislija da živin iznad samog portala velike palače Ćipikovih, al, mislin... ko bi izdrža cilo to vrime bez krova nad glavon... 
Moj van je otac bija velika faca koji je sviton ponosno odija i govorija da je Dalmatinac. Radija je u Italiji i na dvoru ugarskoga kralja Matije Korvina, tako da je ima i titulu kraljevskog kipara. O njemu se masu govorilo i pisalo, na primjer - da "podjednako uspješno modelira energične svece i jedre Madone, lebdeće anđele i smalaksale mrtvace, gipke putte i ozbiljne portrete." U tu kategoriju gipkog putta spadan i ja.  
Ne znan šta bi ti još reka, toliko je toga... Dođi u Muzej  pa ću ti ispričat, ja ne smin vanka... čak san i pod duplin alarmon. O razlozima ne bi ovako javno. Al ti mogu šapnit kad dođeš (zimi mo´š od ponediljka do petka, od 9 ujutro do 2 popodne, liti moš u OVE ure).
Eto, samo još da ti kažen da san odlučija progovorit jer me stvarno nasekira taj Kupid ovih dana! Svi nešto Kupid ovo, Kupid ono... Neš ti njega! A šta meni fali! Aj reci! Dobro, aj strelicu neman... Ali iman baklju! Baklju čoviče!!! Kad ja zapalin ljubavnu iskru... pa to gori sve!!!"


Sretno Valentinovo onima koji slave i
onima koji ne slave želi Muzej grada Trogira!




Misliš li da je ovo dobar način da se nauči barem malo više
o trogirskoj umjetničkoj baštini, podijeli ovaj članak
s prijateljima na društvenim mrežama