U Muzeju grada Trogira – Galeriji Cate Dujšin Ribar 21. listopada u 19:30 otvara se „Žene Ženžene“ – diplomska izložba Magdalene Kudelik.
Polazim od imenice koju pretvaram u igru riječi, jednine i množine, pojašnjava naslov svoje diplomske izložbe Magdalena Kudelik, te nastavlja:
Žena je moje idejno polazište i preokupacija od prvog susreta s kiparstvom, slikarstvom i grafikom. Odnosno problematikom plastičkog i plošnog izražavanja, odnosa volumena i prostora. Svaki početak podrazumijeva poteškoće, no kad se čovjek konačno odluči i krene u proces, stvari se otpočnu odvijati same od sebe.
U početku je bilo jako teško, prvo pokušati i odlučiti se za to, a zatim prikazati nagu žensku figuru pazeći da konačni produkt ne zastrani u groteski, što nije rijedak slučaj kod sličnih tema, pogotovo kada su u pitanju ženske obline. U početku mi nije bila namjera istaknuti ženski akt u kontekstu simbola plodnosti, smatrajući da je taj smisao podosta istrošen. Htjela sam više staviti naglasak na ženskoj osobnosti, ne ističući isključivo njena fizička svojstva i funkciju, koju žena ima kao naravno biće, u reproduktivnom smislu. No, zalazeći dublje u problem, sve više su dolazile do izražaja, upravo ti njeni aspekti, koji su me na koncu doveli do finalnog rada, u kojem se ipak nije zagubio i prvotni smisao.
Žena je moje idejno polazište i preokupacija od prvog susreta s kiparstvom, slikarstvom i grafikom. Odnosno problematikom plastičkog i plošnog izražavanja, odnosa volumena i prostora. Svaki početak podrazumijeva poteškoće, no kad se čovjek konačno odluči i krene u proces, stvari se otpočnu odvijati same od sebe.
U početku je bilo jako teško, prvo pokušati i odlučiti se za to, a zatim prikazati nagu žensku figuru pazeći da konačni produkt ne zastrani u groteski, što nije rijedak slučaj kod sličnih tema, pogotovo kada su u pitanju ženske obline. U početku mi nije bila namjera istaknuti ženski akt u kontekstu simbola plodnosti, smatrajući da je taj smisao podosta istrošen. Htjela sam više staviti naglasak na ženskoj osobnosti, ne ističući isključivo njena fizička svojstva i funkciju, koju žena ima kao naravno biće, u reproduktivnom smislu. No, zalazeći dublje u problem, sve više su dolazile do izražaja, upravo ti njeni aspekti, koji su me na koncu doveli do finalnog rada, u kojem se ipak nije zagubio i prvotni smisao.
Došlo je do uzajamnog prožimanja komplementarnosti, ženskog duha i tijela, izraženog kroz odnos punog i praznog, volumena (zemlje) i prostora (zraka), kao dvaju arhetipskih elemenata od kojih je sazdan svijet. A usput bih spomenula i vodu, koja daje plastičnost tvari zemlje, kao i elementa vatre, koja zemlju preobražava u keramiku.
Shvatila sam, da je žena u pozitvnom smislu ipak zemlja, prvenstveno s obzirom na funkciju. Dakle, tu su i ti duhovni apekti, koje se naziru kroz govor tijela, a to su nježnost, majčinstvo i kako je rekao jedan filozof, „odmor ratniku“ (muškarcu). Dakle, u tom kontekstu, kompozicija ima gradaciju od prozračnosti koju daje prostor, simbolizirajući duh, koji prožima mekano modelirane reducirane i geometrizirane zgusnute volunene u sabijenu fizičku snagu, energiju i putenost.
Za utjelovljenje svog nadahnuća, tražila sam adekvatan motiv iz objektivne stvarnosti, među običnim ženama, povezujući ih sa vlastitom intimom. Poticaj za likovno predočavanje teme tražila sam u djelima, od prethistorijskih anonimnih do modernih majstora.
Dakle, od svima poznatih Venera, koje simboliziraju ili religijskom smislu prizivaju plodnost, do aktova poznatih umjetnika, koji su se u svom radu na njih referirali.
Poticaj iz stvarnsti, pronašla sam u svojoj okolini, kao i na tržnici kao simbolu koji se najbliže približava smislu kojeg sam htjela izraziti, koji sublimira sve elemente; ženu, zemlju i plodove, kao i njihovu moć. Simboliku ću interpretirati kroz rad kroz pojedine segmente i kroz više tehnika.
Ona/one/mi, smo u dubini duše više od toga, nadilazimo svoju predodređenost da budemo majke, da rađamo i stvaramo. Žene ženžene su svjesne svojih vrlina, prednosti i nedostataka. Svjesne su da mogu stvarati i svojim osmjehom i sličnim malim gestama, veseljem, da mogu voljeti i biti voljene. Upravo to sam i htjela naglasiti i prikazati; ljubav i veselje.
Shvatila sam, da je žena u pozitvnom smislu ipak zemlja, prvenstveno s obzirom na funkciju. Dakle, tu su i ti duhovni apekti, koje se naziru kroz govor tijela, a to su nježnost, majčinstvo i kako je rekao jedan filozof, „odmor ratniku“ (muškarcu). Dakle, u tom kontekstu, kompozicija ima gradaciju od prozračnosti koju daje prostor, simbolizirajući duh, koji prožima mekano modelirane reducirane i geometrizirane zgusnute volunene u sabijenu fizičku snagu, energiju i putenost.
Za utjelovljenje svog nadahnuća, tražila sam adekvatan motiv iz objektivne stvarnosti, među običnim ženama, povezujući ih sa vlastitom intimom. Poticaj za likovno predočavanje teme tražila sam u djelima, od prethistorijskih anonimnih do modernih majstora.
Dakle, od svima poznatih Venera, koje simboliziraju ili religijskom smislu prizivaju plodnost, do aktova poznatih umjetnika, koji su se u svom radu na njih referirali.
Poticaj iz stvarnsti, pronašla sam u svojoj okolini, kao i na tržnici kao simbolu koji se najbliže približava smislu kojeg sam htjela izraziti, koji sublimira sve elemente; ženu, zemlju i plodove, kao i njihovu moć. Simboliku ću interpretirati kroz rad kroz pojedine segmente i kroz više tehnika.
Ona/one/mi, smo u dubini duše više od toga, nadilazimo svoju predodređenost da budemo majke, da rađamo i stvaramo. Žene ženžene su svjesne svojih vrlina, prednosti i nedostataka. Svjesne su da mogu stvarati i svojim osmjehom i sličnim malim gestama, veseljem, da mogu voljeti i biti voljene. Upravo to sam i htjela naglasiti i prikazati; ljubav i veselje.
__________________________
Magdalena Kudelik rođena je 1990. godine. Nakon zavšene srednje škole u Trogiru upisuje preddiplomski studij likovne kulture i likovne umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Na istoj Akademiji 2014. završava i diplomski studij.
Tijekom studija sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi: 2010. izlaže u Muzeju grada Splita na izložbi u organizaciji USPUST-a, 2011. u klubu Kocka sudjeluje u skupnoj izložni grafika studenata Likovne kulture i likovne umjetnosti, 2012. i 2013. izlaže s kolegicama studenticama u prostoru Info zone u Splitu. S izlaganjem je počela i ranije – tijekom srednjoškolskog obrazovanja sudjelovala je na humanitarnim izložbama Ars Nova u Muzeju grada Trogira, u organizaciji Srednje škole Ivana Lucića.
Žene Ženžene njena su diplomska izložba kojom će se predstaviti u Trogiru, gradu u kojem živi i stvara.
Izložba će biti otvorena do 27. listopada 2014.
Veselimo se vašem dolasku!
Nema komentara:
Objavi komentar